utorak, 2. studenoga 2010.

Najgori hostel izgleda kao hotel s 5* (u mojoj glavi)

Osjećam se već pomalo kao svjetski putnik. Znam se spremiti za put za trenutak, samo nikako nemam vremena za taj trenutak i uvijek to radim u zadnji čas. Nakon već nekoliko putovanja na kojima sam bila, znam i kako spremiti kofer, što ponijeti, bez čega se ne da živjeti na putovanju i koliko mjesta treba ostaviti za nove krpice i knjige. Dobar je to osjećaj! Ne može mi se dogoditi da zaboravim pidžamu ili aceton i već na nekoliko zadnjih putovanja dolazim sa svime što mi treba.

Pariz je svojedobno bio na listi mojih MUST VISIT destinacija, životni san. Jednom kad se popnem na Eiffelov toranj, moji snovi će biti ispunjeni, mislila sam do te 2007.godine kad sam se jedva popela na prvi kat Eiffelovog tornja od straha i još teže se spustila nazad. Vrh samog tornja ostavljam za neke druge turiste... ja ću samo sanjati kako je biti gore. Visoko gore! ...

U Parizu mi je tada bilo lijepo i uživala sam, bez obzira na događaj s tornjem. Kako tada nisam bila u paru već s većom skupinom ljudi, radovala sam se da ću u P. otići jednog dana s dečkom/mužem i da će to biti čaroban trenutak. Godine 2009. sam otišla u P. u paru i bilo je sjajno. Posve drugačije, nimalo dosadno, vrlo, vrlo zabavno. Istraživali smo grad, bili na malim mjestima s finom kavom i odličnim desertima, imala sam istu sivu vesticu koju imam i danas u koferu i sve je bilo onako kako treba biti.

Danas, već pred kraj ove nevjerojatne 2010., opet smo stigli u Pariz (isti par kao i 2009. + novi fejsbuk status). Turbulencije u avionu su me sjetile da sam sretna što živim i da trebam uživati u svakom trenutku i zato sam postavila cilj da me Pariz po treći put opet mora ostaviti bez daha (ali ne od penjanja na E-toranj), već zbilja mi ponuditi nešto drugo u ovih 10 dana koliko ostajem...

Teško se bilo ne prepustiti kišnom i cmoljavom vremenu kakvo je danas te lošem raspoloženju zbog očajnog hostela u kojem se nalazimo (čist je doduše!), no zadatak je jasan - naći prekrasna mjesta za kavu i druženje... i uživati!

P.S. Već stavljam stranice u Favorites i sutra idem na kavu u neki od kafića koje preporučuju na njima za sve nas :)
http://www.davidlebovitz.com/2008/07/where-to-find-a-good-cup-of-coff/
http://www.a-night-in-paris.com/what-to-drink-in-paris/paris-coffee.html
http://www.qype.co.uk/fr101-paris/categories/332-cafes-and-coffee-shops-in-paris
http://www.benscafeblog.com/
P.S.S. Upravo su pokucali na vrata naše sobe i ponudili jagode i šampanjac. Poklon dobrodošlice hotela s 5*. Kako ja volim jagode! :)))

*maštam i dalje, nikome ne škodi ;)*

Broj komentara: 8:

  1. Ne daj da te kiša nervira i uživaj!! Mašta radi svašta... :))))

    OdgovoriIzbriši
  2. Aj aj..s tobom sam tamo gdje želim i ja biti, uživaj i za nas koje još uvijek maštamo da smo otputovale tamo gdje ti već jesi:)
    PUSA

    OdgovoriIzbriši
  3. :) koji dan...veselo čekam sutrašnji :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Uživaj putnice!:)

    Ugodan vikend.

    OdgovoriIzbriši
  5. Joj, nikako ne stignem napisati post gdje ću malo opisati situaciju... nije za zavidjeti, bez obzira na Pariz...

    OdgovoriIzbriši
  6. Nikako da odem u taj grad, vreme, novac...Pariz-grad ljubavi, svetlosti, ukusnih jela, vina, muzike, kupi neki šareni kišobran i uživaj :)

    OdgovoriIzbriši
  7. da si mi barem rekla ranije ;). Kupila sam neki bjedni kišobran za 3,5 eura od nekog tipa na nekom štandu i borila se s njim svih 9 dana. Deseti dan me ostavio na sred ceste da kisnem. Uginuo je. I neka mi kad štedim na takvim stvarima...

    OdgovoriIzbriši