srijeda, 30. srpnja 2014.

Tourist in Shanghai

Upravo me natjerao lychee čaj kupljen u Šangaju da napišem ovaj post. Možda je i vrijeme imalo svoje prste u tome. A, možda, tako lako izbjegavam raditi neke poslove pa pišem ne bi li se udaljila... Kažu da ljeto još nije ni počelo pa nekako mislim da imam još vremena za sve.
Kako bilo da bilo, tu smo sada. Ti i ja. I.. nadam se da ne smeta što smo danas u ovom postu na ti.

Uzimaš sigurno cigaretu i vino dok čitaš. I ja bih, da nisam danas na čaju. Šangajskom. Cigaretu već godinama preskačem, ali je redovno upotrijebim u rečenicama na blogu.
Dobro se snalazi u ulozi objekta. 

Tri su stvari o kojima ću pisati. O zenu, kombinacijama i rijekama. Vidjet ću još kojim redom...

Tea market u Tianshanu
Šangajske kombinacije

Iako su one odjevne bile izazov jer je roba iz kofera postala nakon jednog nošenja i silne vlage nenosiva, ja bih više sljedeću skupinu napisanih riječi organizirala u smjeru kombinacije dnevnog rasporeda jednog putnika u tome gradu. Šangaju gradu.

Nije da se hvalim (opet) i nije da imam listu na kojoj zapisujem kvačice, ali kad se otisnem dalje od Zagreba imam sulude planove. Spavam minimalno, hodam maksimalno, sretno konstatiram nakon nekoliko dana da mi hlače padaju jer ne stižem jesti sve svoje (nepotrebne) obroke i vrlo neobično počinjem nositi svoje marame. 
Turist sam. Sve mogu. Nisam kod kuće. 
Cool sam. Ili nisam.
Potpuno nevažno.

Ja i moj prijatelj


Shvatila sam da se drukčije ponašam na bližim destinacijama i onim daljim. Na daljim jednostavno ubrzam svoj ionako već brz tempo. Kao... tko zna je li ovo jedini put da ću biti u ovome gradu. Ili kao... grad zaslužuje da ga optrčim... 

Šangajske dnevne kombinacije bi ovisile o vremenu. Prognozu nikad nisam tako vjerno čitala. Prema njoj sam planirala što vidjeti, kako doći do tamo i koju obuću ponijeti. Kad bi išla ponovno onamo, ne bih se toliko opterećivala. Jedino znam da bih uzela gumenjače i kabanicu bez obzira što je ljeto. Vama savjetujem isto ako odete u onome smjeru.



Šangajske rijeke

Šangajske rijeke ljudi su rijeke koje zamute kadar kad ih pokušate uslikati. Brzi su! Ostavljaju tako zamuljanu sliku da ne znate bi li ju obrisali ili ostavili da upamtite. Nose sve pred sobom i ne mare. Žive svoj život i primijete te samo nekad. Čini mi se baš onda kad i ti njih primijetiš. Ništa novo. Kad uploviš u njihovu luku, jednostavno preuzmi i njihov tempo. U metrou, restoranu ili negdje drugdje. 

Ne znaš kineski? Takav grad i ti ljudi jednostavno zaslužuju da znaš dvije tri fraze. Ponijet ćeš nečiji mili pogled nakon izgovorne riječi kineskog i uljepšat će ti sljedećih nekoliko minuta.

Nanjing road - glavna ulica


Druge dvije rijeke, osim već navedene rijeke Ljudi, su Huangpu i Yangtze.


Pogled na Pudong i rijeka Huangpu

Šangajski zen

I bučni gradovi nude zen. Moderni zen. Ako ne nađeš, ne brini. Izmisli ga! Za moja zen mjesta ne znam jesu li izmišljena ili ne. Zapiši pa možda ih i obiđeš. A ... možda se i naljutiš na mene jer sam izmislila. 
Ionako živimo tako brzo da vjerojatno nećeš imati vremena ostaviti komentar da mi to kažeš...

Oprosti, evo zatvaram oči i tamo sam... 

caffeine-shanghai.com = zapiši-dođi.com


Pusti još koju minutu, znaš da padam na zen ...

Šetnja po French Concessionu krije lijepe fotke


Obližnji gradić Zhujiajiao krije mjesta za kavu i razmišljanje,
možda najljepša u okolici

Narodni park skriva jezerce i lopoče koji plešu na kiši

Ph.me

ponedjeljak, 21. srpnja 2014.

Šangaj i mjesta za...

... život, odmor i kavu...

Daily Cafe ShangHai - Taikang Lu


... razgovor, internet i, naravno, osmijehe ...

Caffeine



Mjesta za odlučnost, planove i dizanje zdravica...




Odlazite i vi sigurno barem nekad na putovanje. I, vjerujem, radite listu. Mislim, listu mjesta koja želite vidjeti. Pripremate se. To je u redu... treba se pripremiti. I ja to radim.
Radim i listu za pamćenje. I onu punu osjećaja koje želim doživjeti. Nisu nužno abecednim redom. Imam i onu na koju ću se vratiti za trideset godina i sanjarski se osmjehnuti na spomen te liste.
Više je to lista.

Vise često po mojim mentalnim štrikovima. Vijore se. Kao rublje...

Na šangajskoj je listi, pored svega, stajalo mjesto na vrhu jednog hotela koje je trebalo posjetiti... Pokraj adrese nije stajalo ništa osim uskličnika i riječi vrijeme.
Shvaćate, znam... mjesto je tražilo dobro vrijeme.

Ima takvih mjesta.


Pogled na Art Swatch Peace Hotel i opjevanu terasu (šesterokatnica)


Ono što nije pisalo, a trebalo je...bilo je to mjesto za prepuštanje, divljenje, ushit i koktel. Mjesto koje me je oborilo.

Mjesto za obnažena ramena, sjajne oči i piće na slamku.

Mjesto kojem ćete moći udahnuti život i za 30 godina samo ako zatvorite oči... preduvjet je samo, da i tada sjaje...

Eto... to je trebalo pisati...

Zapišite ga negdje. Bit će vam možda jednom drago...

Restoran Shook







Pogled iz Shooka

petak, 18. srpnja 2014.

Šangajsko priznanje

Loše podnosim nova putovanja. Vraćam se u svakodnevicu sve teže nakon njih. Svako od njih me na svoj način izvede, povede i zavede...
Nisam u godinama za snene poglede i maštanja bez realizacije. Nemam vremena za šamaranje uspomenama.


Rekoh, loše podnosim ta... nova... putovanja. Ostavljaju me bez daha, s previše emocija i u nedostatku vremena da ih pospremim gdje treba.
Tjednima nakon putovanja računam vremensku razliku i slavim godišnjice odlaska i povratka od svakog od njih. Tko to uopće radi?!


Kažem vam... loše podnosim i sjećanja jer mogu bez problema uključiti sve osjetilne senzacije koje su me prožimale ondje negdje...

I onda krene... kao lavina...


... bez imalo truda mogu vratiti to uzbuđenje s 87. kata i tu vrtoglavicu od visine, sreće i života ...



Ili samo tako lako osjetim miris zelenog čaja i kapljice lagane kineske kišice po koži s polja zelenog čaja...



Mogu čuti, vrlo jasno, buku s malih uličica Šangaja...



Ili želju nekog prodavača da proda svoju robu...




Imam sposobnost oživjeti jednu divnu večer s divnim djevojkama...




Vrlo jednostavno mogu prolaziti ulicama jednog grada na vodi, osjetiti samoću i sve kilometre koji me dijele s mojim svijetom...



I mogu... tako lako, bez imalo truda, otploviti u kafić na kavu, priču i doživljaj negdje blizu parka Fuxing...



Mislim da je vrijeme da nakon 4 godine bloganja o putovanjima kažem sljedeće:
Zovem se Ana i zaista teško podnosim putovanja.

Sve moje kave. Ili the best of. Od Zagreba do Amerike.

Naša putovanja se danas čine kao neki stari filmovi i neka prošla vremena. Usudim se reći da smo bili smjeli. Pakirali smo stvari nekoliko p...