Prikazani su postovi s oznakom Moskva. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Moskva. Prikaži sve postove

petak, 31. siječnja 2014.

Kad nad Moskvom padne mrak...

... vaše vrijeme tek počinje. Umor ne poznajete u tom gradu. U Moskvi ne. Pulsirate zajedno s gradom, i kao da ste pomalo ludi od sumanutog tempa, ali idete dalje... lakiranih noktiju ili ne... svejedno. Omotavate se da ne promrznete i krećete, istodobno znajući i ne znajući kamo. Taj vas grad nosi, a vi se spremno prepuštate.
Reći ću vam i to... Moskva zna da vam pišem o njoj i čeka vas. Kao što čeka i mene. I to je ta ljubav kojoj pobjeći ne možete. Želite pobjeći?
Žao mi je. To je nemoguće! Uhvaćeni ste kao ja! I, znam da vam je potajno drago zbog toga.

Kad nad Moskvom padne noć...
... užurbano hodate gradom, pogled na čizme vas u to zimsko vrijeme baca u očaj (pitajte se samo zašto), ali ono slabo svjetlo ispred vas, na kojem piše Китайский Лётчик Джао Да obećava pravu rusku večer. Konobar pleše oko vas, votka neobično hlapi, razgovor ne prestaje i na trenutak zaista poželite ostati do jutra. Jutarnji plan koji ste imali se izmotava i kesi vam se u lice....

Rekli ste da ne volite votku? Ajoj, žao mi je, morat ćete ju zavoljeti. Pravog ruskog doživljaja nema bez nje.





Kad nad Moskvom padne neka druga noć...
... za vas vrata otvara teatar i njegove popratne prostorije. Neku drugu večer ne želite u teatar, želite baš u prostoriju-dvije do. I tu drugu večer nastupa u kafiću restorana neki mađarski ciganski bend (a ja zaljubljena u takvu glazbu - klikni, oh klikni na link...) i jednostavno prestaneš vjerovati u slučajnosti... znaš da te Moskva poznaje i radi to namjerno. Glazba u nekoj drugoj prostoriji, ti u trećoj, tvoje misli prati samo ta... votka i osjećaj da si u Moskvi, sve se vrti oko tebe, prostorija, žamor, lusteri... sretnost... znam, želite reći da je to pijanstvo, no, nije... to je nešto kao...
(minutu pričekajte, tražim riječ)...
...to je rusjanstvo? 





I kad nad Moskvom padne noć...
... i kad svi vaši internet izvori presuše i želite potražiti novo mjesto i kad želite još, još i još od grada, da pamtite, da pričate i pišete, uvijek zapamtite da ono mjesto na uglu, pored kojeg prolazite tih dana,  nudi baš ono što vam treba...odmor, toplinu, radijator za mokre čarape, sporo osoblje, radno vrijeme do ranih jutarnjih sati, ekipu koja tamo provodi sate (i sate) pijući jedni drugima piće, s cigaretom koja kruži na sve strane,  i... tako divne plate s kiselim krastavcima, ribom i nekim još, neznamkakosezove, kiselim povrćem.
Nemojte ga zaboraviti. Napišite ga negdje. Nije bar za frizuru, toaletu i štikle. Više je za dušu. Za mokre čarape, reklo bi se...



A kad izađete van, i hladnoća vas zagrli, sigurna sam da će vas, kao i mene, grijati pogled na moćan grad, kao što je Moskva...







subota, 11. siječnja 2014.

Kava u Moskvi

Radno je, radno ovih dana. Tek si dopuštam minutu ili dvije da otplovim mislima u Moskvu, a onda se onako dobro ošamarim po lijevom obrazu (desno me žari još od američkog sanjarenja) i nastavim raditi. Ipak, subota je, pustit ću kočnicu i spustiti se do snježne Moskve. Idem po kaput i šešir. I čašu vina (pričekajte neću dugo)...


Kad hodam Moskvom, uvijek sam pomalo na rubu suza. Od sreće naravno. Prolazim tako pored mjesta gdje sam nekad bila i hvata me neka čudna sjeta. Kao... kao...
... kao da ne vjerujem. I onda opet s noge na nogu, hodam, smrzavam se, gledam sve oko sebe, ne bih li zapamtila sve te divne zgrade, te pognute ljude, taj ruski šarm.
Nabrajam pridjeve na ruskom, slažem kadar po kadar u glavi, vadim fotoaparat i zaustavljam vrijeme.
Još ovdje, ovdje i... još samo tu. Molim još samo da prilijepim svoje osjećaje i dobivate savršenu sliku.
Evogac. To je to...


Nekad sam pisala svakakve komentare o Moskvi, davala dvosmislene signale kad je o Rusiji riječ, no, ovaj put, samo želim reći istinu. Istinu o gradu na slovo M. negdje u zemlji na R.

Kava.
Kava i Moskva.
Kava, Moskva i ja.
Mjesta za kavu.
Da... mjesta za kavu s dobrom kavom, glazbom, atmosferom i da.... zaboravih reći kavom :) - postoje. Vidjela sam ih. Svojim očima (ali i očima djevojke imena na K. - Привет К.!). Dva su to mjesta. Za sada...

Лес (Les) - mjesto gdje kava ima okus dobre kave (to je svo moje znanje o kavama). Mjesto gdje dolazite sa svojim fakultetskim prijateljima i raspravljate o noći koje se jedva sjećate i to baš na kavi, s rukavicama s odrezanim vrhovima. Zelenim i crvenim.
Mjesto je to i dugih šutnji, 23 stranice neke knjige i kolača od neki dan. Za mene je Лес sasvim sigurno jedna dobra priča. Na trenutak imate dojam da ste negdje u Europi, ali, vas turoban konobar podsjeti svojom nezainteresiranošću da je ipak riječ o zemji na R. To je meni Лес. Zapamtite ga, svidio bi vam se!





Дабл би (Double B) - uđeš, izuješ mokre, snježne čizme, sjedneš "u izlog", naručiš kavu, radiš plan razgledavanja Moskve, virneš preko ramena svojoj suputnici imena na K. i primijetiš studenticu književnosti koja čita knjigu od 489 stranica (minimalno), radeći bilješke koje imaju smisla. Kafić je to gdje radi mnogo ljudi, teško uopće brojiš koliko, no, nimalo ti nije teško izbrojati da ima 7 stolova sve zajedno. Zašto, pitaš se, oni svi tu rade... no, i dalje srčeš kavu, koja ima okus one tebi dobro spravljene i uživaš u gradu imenom na M. To je meni Dabl Bi kafić.




Рекомендую!


nedjelja, 29. prosinca 2013.

Oda Moskvi

A onda odem u Moskvu... srce zatitra kao da se vraćam kući. Moskva ima poseban šarm. Znam, znam... reći ćete da svaki grad u koji odeš ima svoj šarm, no, vjerujte mi, Moskva je nešto drugo. Čuđenje, uživanje, plakanje i smijanje, strah, veselje, tuga i radost. Samo kad izgovoriš riječ Moskva kao da se nešto pomakne. U tebi, u gradu ili svijetu. Izgovori, vidjet ćeš... Moskva... i nekako uzvišeno zvuči. Probaj nekoliko puta. Moskva. Moskva... Moskva!

U Moskvi zima drugačije miriše. Tamo su i pahulje nešto čudnovato. Njihova unikatnost tamo ima smisao jer jednostavno taj grad ne zaslužuje dvije jednake pahulje. U Moskvi zaista ima smisla podignuti glavu prema nebu, zažmiriti oči i otvoriti usta te uhvatiti tu koju pahulju. Moskovsku.

Nikad neću prestati odlaziti u taj grad. Nikad mi neće dosaditi. I kad ću prolaziti pokraj istih ulica, obećajem da ću se uvijek sjećati onih ranih godina kad sam prvi put prošla onuda, kad nisam znala da će me život vraćati u taj grad i kad sam imala samo jedan film od 36 snimaka da zaustavim te momente grada koji me baca na koljena...

Moskva...












nedjelja, 10. lipnja 2012.

Moskva - savjeti


Kad putujem uvijek mi je važno naći neke insajderske informacije o nekom gradu kako bi moj boravak bio što bolji i upečatljiviji. Bilo bi idealno kad bi iste dobila od "insajdera", no, nažalost, ne poznajem uvijek te "insajdere". Često proboravim danima na internetu ne bi li našla sve što me interesira o gradu i tako se dobro pripremila za odlazak, a ponekad jednostavno, otputujem bez plana, cilja i super se provedem. Također, u neke gradove odem i po nekoliko puta te postanem pravi insajder iako dolazim jednom godišnje. I ponosna sam si. Jednom sam si tako bila ponosna kad sam nakon dosta votki i piva s prijateljima i mužem našla put do hotela putem kojim nikad nisam prolazila oko 2 u noći u Moskvi. Bila sam sigurna da ćemo doći do hotela, ako krenemo "ovom ulicom ravno, pa lijevo, nakon dvije ulice desno, opet ravno..." i došli smo. Svi su me s divljenjem gledali, a onda smo opet kupili neke pive na kiosku i sutradan izašli iz hotela tek u podne.
Inače, kad smo opet kod Moskve, nekako bih voljela da me svi pitaju za savjet kad onamo odlaze. Meni je Moskva...onak... ko drugi Zagreb (to se ja preseravam u ovoj rečenici), no, da ne lažem, zbilja znam dati dobre savjete kad se o putovanju u Moskvu radi. Krenimo redom:

1. U Moskvi vas vrlo vjerojatno neće prebiti ili vam, nedajbože, nešto gore napraviti.
2. U Moskvi nije opasno.
3. U Moskvi nije opasno.

Da se razumijemo, 2 i 3 je namjerno napisano dva puta jer me to svi pitaju svaki put kad idem onamo. Nije ništa opasnije nego da odete, na primjer, u Pariz. Naravno, ako se noću šećete sami po sumnjivim dijelovima grada, nije isključeno da će vas netko mlatnuti po tikvi, ali to je isto tako moguće kao i da vas netko ne mlatne.

4. Moskva je skupa, no ne toliko da si ne možete priuštiti odlazak u taj grad.
Ako ste turist često prođete skupo. Muzeji, kina, kazališta... sve je skupo, u Moskvi, u Europi, svugdje... jedino su u Londonu muzeji besplatni. No, uvijek možete šetati, kupovati neke salame u dućanu i vodu i sjediti na livadi. Doduše tih livada u Moskvi u centru ima malo i mogao bi vas netko izvući za uši da se negdje oko Kremlja sjednete na neku zelenu površinu. Moja preporuka... otiđite izvan centra i uživajte.

Kako bi ovaj post, stvarno pomogao nekim namjernim putnicima u Moskvu, donosim savjete koje sam slala prijateljici za njezinog prijatelja... Mislim da su dobri, a oni neki putnici kad ih isprobaju će mi, nadam se, javiti jesu li uistinu takvi:

Što vidjeti u Moskvi:
Crveni trg i sve na Crvenom trgu - GUM , najskuplja robna kuća u Moskvi i Hram Vasilija Blaženog (izvana)
Crveni trg zimi
Hram Krista Spasitelja - izvana i iznutra - u blizini je most preko rijeke Moskve s kojeg se pruža pogled na Kremlj - super za fotkanje
Hram Krista Spasitelja - "detalj"
Odlazak u Kremlj u Oružejnuju palatu - ekstra se plaća, u posebno se vrijeme ulazi, no mjesto vrijedi posjetiti jer je tamo skupljeno blago ruskih porodica (između ostalog) - p.s. uzeti sunčane naočale da ne oslijepite od tolikog blještavila.
Pogled na Kremlj
Odlazak u kafić-restoran Margarita na rusku večeru i rusku glazbu (sviraju studenti muzičke akademije) - turisti uglavnom ne znaju za to mjesto, klopa je super, kao i atmosfera. Radi do 23h i nije loše doći ranije radi mjesta ili nazvati za rezervaciju.

Caricino - mjesto gdje se nalazi dvorac iz 18. st. i prekrasan park. Ulaz u park je slobodan, a ulaznica za dvorac se plaća oko 30 kn.
Zimska idila u Caricinom
Šetnja po Arbatu – hrpa restorana, suvenirnica, kafića, drukčije od cijele Moskve.

Kupnju suvenira najbolje obaviti u Izmajlovskom Kremlju - metro stanica Partizanskaja - i to subotom! Naime, tamo je moguće kupiti "babuške", šubare, ruske suvenire, filmove, glazbu, samovar te otići u muzej votke koji je fora i ima simpatičnu gostionicu, gdje ako poželite, možete ostaviti dušu na šanku. Ja nisam!

Jedan od mojih dražih muzeja je muzej Majakovskog – potpuno drukčije.
Unutrašnjost muzeja Majakovskog
Rusko slikarstvo u Tretjakovskoj galeriji.

Predivan fensi-šmensi restoran – Kafe Puškin (na metrou Puškinskaja).Nije baš jeftin, ali je lijep doživlaj i hrana je vrhunska. Meni je trebalo 8 godina da skupim hrabrosti i odriješim kesu u tom restaču, no, nije bilo taaako strašno. U krajnjem slučaju možete popiti kavu i pojesti palačinke.
Kafe Puškin - jedna od dvorana
Jeftinije klopanje u lancu restorana – Mu-mu - imate ih zaista na svakom uglu

Vidikovac kod Lomonosova (sveučilišta) - s njega se vidi "cijela Moskva" (cijela pod navodnicima jer je to uistinu nemoguće koliko je to oooogroman grad). Preporuka: kad iziđete iz metroa, uzmite taksi jer ima šetnje i do 40 min, a ako se slikate putem, trebat će vam dobrih sat i pol dva do tamo. Nije problem, no, ako je zima ili nedajbože ogladnite... sjetite me se :D

Novodjevičji manastir – mjesto koje izgleda kao iz bajke, no još je interesantnije groblje iza manastira gdje su pokopane velike face kao pjesnici, pisci i npr. Boris Jeljcin
Pogled sa strane jezera na Novodjevičji manastir
Gorki park gdje se nalaze zaboravljeni spomenici i spomenici koji su trebali biti uklonjeni s nekih mjesta u Moskvi zbog tadašnje vlasti

Linkovi su često na ruske stranice jer nemaju prijevode, ako zatreba pomoć, tu sam :)

TURISTIČKE PATKE (molim da se ne naljute oni koji misle suprotno od onoga što ja napišem. Naravno sve je stvar ukusa, no, da mi je netko rekao za ove neke stvari u Moskvi, koje vam ja pišem, bila bih zahvalna :)


  • Hram Vasilija Blaženog iznutra – skupa karta, jedna soba za vidjeti. Razočaranje golemo, nakon sat vremena čekanja da uopće uđem unutra i izađem za 5 min
  • Mauzolej Lenjina – čekanje u redu i po nekoliko sati za Lenjina koji je „moguće“ i voštana figura (kako se priča)
  • Suveniri oko Crvenog trga – preskupi
  • Ekskurzije na koje vode Rusi, preskupe i rijetko tko zna engleski koji se razumije
  • Kupnja karata za kazališta izvan kioska gdje se inače kupuju karte. Naime, moguće je da netko proda kartu na kojoj već netko sjedi ili mjesto rezervirano
  • Vodka Beluga – najskuplja i najbolja ruska vodka – mi nećemo skužiti razliku ako uzmemo i Russkij Standard
  • Šoping u GUMU (robna kuća na Crvenom trgu) – u Moskvu se ne ide u šoping jer je sve duplo skuplje
  • KAVA – Moskovljani imaju najgoru kavu na svijetu. Preporuka za kavu u GUMU u kafiću Illy na 1. katu ili lanac kafića Koffein (Kofje hauz i Šokoladnica imaju užasnu kavu)


Illy u GUM-u

subota, 12. ožujka 2011.

Kava u Moskvi - 1.dio

Jedino u gradu kao što je Moskva ne prolazi ona rečenica... da mi je jednom doći u Moskvu pa makar samo popiti kavu... Zašto? 
Zato što je kava u Moskvi očajna. Eto, rekla sam!
Moskva ima sve što želite, što niste niti znali da želite, ali kavu... nažalost, nema dobru. Obzirom da sam zaljubljena u Moskvu, opraštam joj :) jednom kad odete onamo, znat ćete o čemu pričam!
No, sve ove godine i vrijeme provedeno u Moskvi, naučilo me je kakvu kavu želim piti u Moskvi (ukoliko se odlučim popiti) i gdje ju popiti.
Krenimo redom. Kako sam u Moskvu došla još za vrijeme studentskih dana, oboružana nevjerojatnom tolerancijom pijenja 5-6 kava na dan, a da mi se ne zavrti u glavi ili ruke počnu tresti, i k tome sam još mogla "stresti" kutiju-dvije cigareta (bez večernjeg izlaska), mislila sam da ću nastaviti s istim ritualima. Čak, štovište, oduvijek sam se veselila da ću jednom doći u Moskvu te u nekom kafiću punom mladih intelektualca piti svoju kavicu i imati svoje Eve cigarete, dugačke, tanke i vrlo damske te raspravljati na tečnom ruskom o gogoljevskom smijehu kroz suze. Recimo da sam nakon tog posjeta Rusiji (ujedno i prvog) prestala piti toliko kava i rekla bih, zauvijek, prestala i pušiti (ne znači da ćete i vi isto to doživjeti, tako da, molim, ne uplaćujte putovanje u Moskvu s namjerom da ćete se ostaviti pušenja :) U Moskvi sam spoznala što je to zapravo fini crni ruski čaj i toga se većinom držala. No, kako se stalno vraćam u predivnu Moskvu, bilo je neminovno kad ću početi tražiti alternative finom čaju.
Jedne godine sam nabasala na Кофе Хауз (Kofje Hauz) - lanac kafića, pomalo nalik na Starbucks, s ponudom svih mogućih veličina kave, doručaka i slastica koje izgledaju slasno! Kava je koštala cca 119 rubalja (točnije kava s mlijekom) što je oko dvadesetak kuna. Nada je bila pregolema, no okus je bio očajan. Svake godine se otvarao još po jedan lanac. Iduće godine sam dala priliku lancu naziva  Шоколадницa. Još gore...slastice su i dalje, jako, jako fine. Kava i dalje, 20-30 kuna. Okus neopisiv. Doslovno! Kako sam prestala pamtiti nazive svih mogućih loših mjesta i odlučila se s godinama okrenuti nekim novim mjestima koja možda, ipak, imaju nekog entuzijasta koji želi poslužiti, napraviti dobru kavu vrijeme je da zapravo spomenem svega dva mjesta gdje ja pijem kavu.
Коффеин (Koffein) je jedini lanac kafića gdje su konobari ljubazni, znaju čak i engleski i imaju svoju vrlo finu mješavinu kave. Prvi put sam bila baš ove godine i nekako sam sigurna da je tek odedavno ušao u Rusiju. Njihova priča je vrlo simpatična, interijer ugodan, imaju nekoliko CD-a i nisu na repeatu, a slastice i jela sami rade. Ove smo se godine muž i ja dosta stvari dogovorili upravo u Koffeinu. Mjesto je to gdje možete raditi, odmarati, napraviti scenu ili jednostavno popiti kavu. I da, dogovor s mužem je bio poslovne prirode :), rasprave su uvijek uz kućni fildžan kafe! Come on!!!!
Nadalje...GUM je inače robna kuća, vrlo luksuzna na samom Crvenom trgu. U njemu se nalaze dizajnerski dućani i sve je jaaako skupo samo zato jer je u srcu Moskve. Bilo je godina kad čak niti turistički nisam ulazila tamo. Ma, zašto bih? U Moskvu ne dolazite u šoping i ulaskom unutra gubite samo vrijeme...osim... ako ne bježite i ne želite odmoriti od posla koji vas je i doveo u Moskvu. E pa... hvala i poslu i bježanju i svemu jer se unutra nalazi jedan krasan Illy kafić s malom terasom s koje imate pogled na cijeli trgovački centar. Sjećam se da je kava stigla, a ja...kao u nekom transu. Ako tada nisam napisala odu kavi...
...još ja, onako sva važna, noga preko noge, pijem kavicu, jedno 7 kg manje ...
Teško je možda zamisliti, no u gradu koji volim, našla sam svoje najdraže mjesto. Nije najidealnije, nije najintimnije, ali je moje (može biti i vaše :) i ima dobru kavu!
Svake godine "bježim" u Illy u GUM-u. Postalo je tradicija. Čak bih voljela da me već i konobari znaju... da bude, onako, domaće, "s malo više mlijeka, molim" domaće :))

srijeda, 9. veljače 2011.

Moskva i Crveni trg

U životu sam htjela samo jedno. Otići u Moskvu. Stati na Crveni trg i možda nešto prozboriti. Možda i ne. Ali stati je bilo jako važno. Rusija je uvijek bila nekako daleko i san je bio gotovo nedostižan. Zapravo, to ga je činilo još više privlačnim. Moskva i ja, ja u Moskvi. 
U Moskvu sam prvi put otišla za vrijeme studentskih dana 2003. godine i to nakon Petrograda. Doći u Moskvu prvi put nakon što prije vidiš Petrograd, nije pametno, pogotovo ako ste imali san o Moskvi. Došla sam noćnim vlakom, u 6 ujutro i imala 200 dolara u džepu. Toliko je ostalo od Pitera. 
Smjestili su nas u neki studentski dom, dobrih dva sata od centra u očajne sobe s još gorim kupaonicama. Pravila sam se da me to sve skupa ne dira jer je jedino bitno to što sam u Moskvi. Već istog dana sam s kolegicama s faksa odlučila otići na Crveni trg. Kad smo se približavale i skoro i došle na Trg ja sam zamolila da me vode do sredine Trga i okrenu me prema već poznatoj i vrlo prepoznatljivoj Crkvi dok ću ja cijelo vrijeme žmiriti. San je bio dostižan na nekih 3 min i ja sam ga htjela doživjeti u punoj snazi.
Još dok smo hodale po Trgu, ja zatvorenih očiju, kolegice otvorenih primjetila sam da nitko nije prozborio niti riječi...Uzbuđenje, radost, čuđenje, nije se moglo dokučiti... Otvorih i ja konačno oči i u nevjerici kažem: "Ma, nije to, to!" Nakon 10 minuta uvjeravanja, shvatih da je ispred mene moj san, ja stojim na Crvenom trgu kako sam oduvijek sanjala i gledam u svoju najdražu građevinu na cijelom svijetu koja...
... koja se restaurira i sva je pod skelama. Ne vidim šarene kupolice i ne vidim sve te boje. Ne vidim razglednicu koju želim vidjeti... Naravno da pomislih da se to samo meni može dogoditi....
Pitam ih još jednom, jesu li sigurne, a i one onako nesigurno kažu da jesu. Zbilja sam pomislila da je greška.
Ja, nalazim se na Crvenom trgu, s 192 dolara, imam 36 slika za ispucati na fotiću i jedna od njih će biti Hram Vasilija Blaženova sa skelama... mora da sanjam neki loš san!
Gledajući u svoj san, odlučih da ću se vratiti na isti taj Trg i vidjeti Hram u punoj ljepoti. Vratih se 2008. prvi put i još četiri - pet puta kasnije... a 2011., točnije 2.1.2011. taj je Hram izgledao konačno onako kako i treba... sa šarenim kupolicama koje su provirivale pod snijegom. Moskva zimi je definitvno nešto što morate vidjeti, no samo ako ste bili tamo i ljeti ;)

Za sljedeći put pripremite jednu dobru kavicu dok čitate o Moskvi jer će vam trebati. Moskva ima zbilja sve, ali dobru kavu, teško da ćete naći...

...osim... ako vam ne otkrijem uskoro :)