petak, 7. prosinca 2012.

Danas putujem u mladost...

Zvuk vjetra, jablani se njišu u daljini, miriše na mir, potkrovlje bakine kuće, skripte iz kojih učim i tamo neki dim cigarete ujaka... bakin šporet, juha se kuha, baka spava, a proljeće se budi... pred vratima ispitni rokovi, u glavi nered, a na stolu crna turska kava... sjedimo uz kavu, pričamo o daiđama i amiđama, Travniku i životu... zapisat ću jednom bakine priče, rekla sam sto puta... navirujemo se obje na zvuk auta jer... možda netko nama ide... vrijeme sporo prolazi, lijepo je kod bake, kakav mir...
jutro u pola 7, čaj od bilja i ona turska kava, dido s kapom i baka s osmijehom, ja s ogromnom vrećom na leđima, punoj prekrasnih misli, oroz kukuriče, susjeda Bara obilazi štalu, magla se diže, a proviruje sunce...
"Treba li u dućan?" - kažem.

Najljepše subote i nedjelje, ne tako davno, bile su kod bake, čije priče, eto, nisam stigla napisati...

Baki, najdražoj...
... i nakon 4 godine, kao da je negdje tu...


petak, 26. listopada 2012.

Amerika

Pokušavam shvatiti zašto me fascinira ta Amerika? Ja sam više istočnjačka duša, Rusija je moje druge ime i nekako, ako me znate, nije da mi paše ta Amerika... a opet ... sve je počelo s njom, blog, sjeta, planovi, drukčiji pogled na svijet i želja za putovanjima. Ako vam se dogodi ova Amerika u glavi koja se meni dogodila, stvarno vam ju želim. Želim ju i sebi sve dok sam živa.

Ako se sjetite mog prvog posta, bio je on vezan uz New York. Zaista, mislila sam da se New York nekom drugom događa i da se meni ne može dogoditi... pa ipak dogodio se. Nakon 4 dana sam vidjela Chicago, shvatila sam da tamo želim živjeti. I onda nakon dvije godine i dva mjeseca će nam se dogoditi još dva do tri grada. Ovaj puta nećemo biti sami, imat ćemo jednog devetomjesečnog zvrka koji, već znam, isto čeka da se malo provede izvan svog kinderbeta, ulice, grada i države. A da, dva do tri grada se zovu ovim redom: San Francisco, Los Angeles i San Diego.
Kad je muž ostavio mogućnost da idemo onamo, ja sam se zapalila, kao da, u najmanju ruku idemo ne dalje od Krapine, recimo. Sjednemo i eto nas. Nepromišljena u privatnom životu kakva jesam, navaljivala sam da vidimo koliko koštaju karte, hoće li nas naš prijatelj zaista primiti i kad imamo malo slobodnog na poslu da se zaputimo onamo. Ispalo je da je sve nekako onako kako treba biti, ja sam kao cucak počela skakati oko muža da kupi, kupi, kupi kartu za avion i ... na kraju ju je kupio. Nije najjeftinija na svijetu, no, nije ni najskuplja. Dobismo dobru cijenu jer putujemo na sam Božić (sjetite nas se kad ćete otvarati poklone ujutro).
I onda... uslijedili su detalji cijelog putovanja koji su me malo obeshrabrili (samo malo )... Dakle, let od Pariza do SF-a je 11 sati. 11 sati u avionu???? OMG...
Jedanaest sati u avionu s malim djetetom? Rekla bi moja frendica: "ni luda ne bih išla..."
Potom, saznasmo da nam prijatelj ipak nije baš u samom SF-u, već sat vremena vožnje od SF-a  - ajde to još nekako mogu pregrmiti, no onda se sjetih... beba... nismo sami... nemremo ga baš vući svaki dan u San Francisco po vlakovima, metroima i sl., a da budemo samo u kući i obližnjim parkićima kod prijatelja izvan grada... nema smisla (pogotovo da samo za to letimo onih 11 SATI i trošimo novce za kartu...)
No, kako bilo da bilo, ne želim se obeshrabriti. Želim da nam ovo bude prvo u nizu putovanja s malenim i da nekako damo vjetar u leđa svim našim prijateljima koji se ne žele odvažiti na put sa svojim bebama čak ni preko najbliže granice.
Nastojat ću, poslije putovanja, biti opširna vezano uz putovanje avionom s malim djetetom i čega se treba pridržavati jer smo informacije morali skupljati na sve strane da saznamo kako i što. S druge strane, neću zaboraviti niti one koje ne zanimaju priče o bebama i sl. već neka dobra kul mjesta u gradu i kako se provesti dobro u gradovima u koje idemo. Veselim se što će moj blog opet živnuti s onim što najviše volim...

... putovanja i putovati

p.s. toliko sam u poslu i iako sam kupila vodič po SF-u drugi dan nakon što smo kupili avionsku kartu isti još stoji u vrećici neotvoren....

četvrtak, 13. rujna 2012.

Life...

Molim da ne zaboravite sljedeće:

- uživati u životu
- uživati u kiši i suncu
- uživati u svima i svemu
- biti sretnima u lanjskim čizmicama za kišu
- uživati u jutarnjoj kavi
- uživati u tri stranice knjige prije spavanja
- biti sretnima kod svake nove naučene riječi na stranom jeziku
- biti sretnima kad vam ispadne dobro torta koju ste radili
- uživati u novoj majici koju ste kupili 
- biti sretnima kad na vrijeme stignete na posao
- biti sretnima kad imate koga nazvati za kavu i priču
- biti sretnima kada odete na more svako ljeto
- biti sretnima kada stanete u one vama najdraže hlače od prije tri godine
- uživati u sportu i zdravim navikama
- uživati u jesenskim bojama i lišću koje pada

U životu je važno biti sretan!
Kad mislite da je najteže... samo pronađite razlog da budete sretni...

Dragoj Tamari... da zna da je se sjetim svakog dana...

petak, 24. kolovoza 2012.

"Divlja Barca" :)

Što volim kad mi netko uvali nekoliko dobrih savjeta kad sam u nekom gradu ili još bolje kad me po njemu "sprovede". Imale smo tako ja i frendica sreće, prije dvije godine, kad nam se Baca dogodila. Baš dogodila. Nekako je to bilo vrlo spontano. Sjedile smo u bircu u kvartu na kavi, koja je prešla u travaricu (kao da se sjetimo starih studentskih dana), a završila pivom. Nije da sam u godinama kad se hvalim pijanstvom, ali to popodne je jedno od boljih maglovitih dana koja su mi se dogodila u maglovitom stanju. Naime, u tom kuckanju čašama, zezanju, razgovorima o svemu i svačemu, sinula nam je ideja da odemo u Barcu. Nudili su se jeftini letovi, pa ono kao, ajmo malo. Taj sam dan nekako uspjela doći do interneta i kupiti nam dvije povratne karte za Barcu. Mislim da jedna nije bila više od 100 eura po glavi...
I, eto, sutradan sam/smo se probudile, onako, s kartom u džepu.
Planove nismo previše kovale jer nismo imale puno vremena i nije nam se previše dalo. Ja sam se jedino primila traženja na netu nekih mjesta vezanih uz drukčije i posve novo u Barci za mene jer sam prije godinu dana bila i sve, baš sve, pregledala. Gledala sam neke joga studije, pa vožnju brodom uz čašu vina u smiraj dana i slično tome. Mislim, da smo i to otišle vidjeti, ne bi nam ništa falilo. U mom tom traženju, neturističkih aktivnosti, nabasala sam na Iradier. Raj za žene (i samo za žene). Vila s bazenom, dvorištem, prekrasnim barom, restoranom, saunama, vježbaonicama, kozmetičkim tretmanima... uglavnom... za žene. Odlučila sam da tamo moramo. Slavit ćemo moj rođendan ionako u Barci i željela sam ga tamo proslaviti. Pisala sam im i neke mailove, no nikad odgovora vidjela nisam. Dakle, u cijelom našem planu je jedino to bilo u planu. I da... kava u Muzeju suvremene umjetnosti (o tome sam već i pisala).

Sletjele, ušle u hotelac i odmah zatim van. Treba prodisati u gradu. Večer prva - laganini (pomalo i izgubljene, rekla bih)

Dan drugi - Iradier. Pomalo je to bila avanturica. U Iradier mogu samo žene koje imaju članstvo u Klubu. Mi ga nismo imale. Imale smo samo ceker s ručnikom, osmijeh i moj rođendan kao zalog da smo ozbiljne i želimo unutra ući. Ušle. Platile oko 50tak eura po glavi. Bio je to jedan od onih dana koji se pamti (posebice pamtimo šezdesetogodišnjakinje u tangama i toplesu koje se šeću po dvorištu, ali i to je imalo svoju čar :) ) Naravno, osim tanaga  pamtio se i pamti jedan divno provedeni dan...

Ostale dane u Barceloni su obilježile djevojke koje smo poznavale i koje su jako dobro poznavale Barcu. Zapravo, cure je poznavala moja prijateljica, a ja sam bila s njom, stoga... sam se priključila svemu što su nudile.

Išlo je to nekako ovako:
1. Bar na Placi Reial - Pipa Club je bio jedno zgodno, neopterećeno mjesto, na 3. katu neke stambene zgrade. Doslovno pozvoniš na portafon i netko ti otvori. Mjesto izgleda kao da si u nečijem stanu, koji eto ima i šank i biljar i stolove. To mu daje i šarm. Jedino, brate, treba malo taj stan prebrisati (rekla bi moja mama). Ekipa je sjedila i po podovima. Nije to neko mjesto za večernje toalete, ali je zato baš onako super kul. Svi se žele upoznati, a i vi sve želite upoznati. Dobismo i dva fejsbuk frenda više prve večeri. Yay!

2.  Cure su nas odvele i u pivnicu L'Ovella Negrahttp://blog.cityshare.com/search/henny (ne znam više koji dan). Pivnica koja je prepuna domaćom ekipom. No, ima i stranaca. Atmosfera je odlična. Nosi se i prolijeva piva, neko vrijeme paziš da te netko ne zalije, a poslije te, onako, baš briga. Mjesto i dalje nije za finu robu, frizura može onako u rep, nemarno, bilo bi dobro da imate preplanuli ten i možete popiti barem dvije pive od pol litre. Muškarci s brčinama bi odlično odgovarali ambijentu.

3. Stavila bi kao must see bircuz Absinth bar ili službeno Marsella. Tamo je doslovno vrijeme stalo i to je ono što ga čini fenomenalnim. Mjesto gdje paučina ne smeta, nego daje šarm cijelom prostoru. Do bircuza se dolazi nekim uličicama gdje ima poprilično mnogo dilera i prostitutki, no, nitko te ne dira i ako nećeš s njima u biznis, neprimjetan si (ja sam se poslovično malo i prepala te ekipe, no, nije bilo potrebe). O baru je pisao i New York Times pa predlažem da skoknete i vidite sve detalje oko adrese, radnog vremena i slično. Još ako ova dva birca ne posjetite, molim, iz Barce se ne vraćajte, ako niste zagazili u ovaj pod brojem tri. BTW bar je otvoren od 1820. godine, a u njemu su se opijali Dali, Picasso, Gaudi, Hemingway... mislim da zaslužuje barem da odete na piće!



4. Vrijeme je za tapase. Do tih tapasa koje smo jele, nisam vjerovala u tapase. Skupe oblizeke nakon kojih ostaneš gladan - bila je moja definicija tapasa. No, ne i nakon ovih. El Tropezon (Barri Gotic) - mjesto za tapase. Ako je puno, malo pričekajte. Isplati se! Sličice pogledajte na ovom blogu (i ponešto i samom restorančiću): http://bigfoodsmallworld.blogspot.com/2010/06/el-tropezon-barri-gotic-barcelona.html a ja nudim ovu (usput brišem slinu koja curi na spomen svega što smo jele):

Sad kad bolje razmislim, najavljivala sam neku divlju Barcu, a na kraju završila s hranom. Ma, ne vjerujte mi previše, nisam ja neki divlji tip, ovih nekoliko kafića je za mene bilo ludnica :) (prava divljina) i da... bilo je nešto drukčije. Da me nisu odveli onamo, ne bih nikad kročila u ta mjesta, a sada... kad znam, vratila bih se odmah. 
I da... ta je "druga" Barca u Zagreb donijela nešto jako, jako lijepo. Vjenčanicu za moje vjenčanje...

Toliko o divljem :)


srijeda, 25. srpnja 2012.

Barcelona - part I

Poruka vezana uz ovaj cijeli post o Barci :)
2009. Barcelona kod Fontana koje plešu - Montjuic
Jednostavno sam poludjela ovo ljeto i raspustila kosu. Također, imam četiri prsa dugačak izrast na kosi taman koliko i velik carski rez (vezu sami pronađite). Potpuno sam neobuzdana. Odbijam ići na more, čitam knjige i radim. Pitate se odakle toliki bunt? Ne znam niti sama, ali još malo pa ću i prestati lakirati nokte... Što će tek tada biti sa mnom :)
Kosa i loša frizura me podsjećaju na ljeto 2010. u Barci koje sam provela s prijateljicom. Nakon jednog fenomenalnog dana u SPA centru za žene, u koji smo došle s ispeglanom kosom, vraćale smo se navečer po gradu (taj dan mi je bio i rođendan) i gledale gdje ćemo ubosti pelukeriju (frizeraj). Bilo je svejedno koliko košta, samo da netko složi taj užas na našim glavama. Danas kad razmišljam o tome, pitam se zašto mi je onda toliko bilo bitno otići frizeru? Uglavnom, da skratim priču, frizera nismo našle, frizure se bile osrednje, ali je provod bio odličan.
Kad pišem o Barci onda morate znati da Barcu znam iz dvije perspektive. Prvi puta sam u Barci bila s mužem, 10 dana, obišli smo sve i svašta, iznajmili auto, išli na izlete, navikli se na siestu... Godina 2009. Drugi put sam išla s prijateljicom, 6 dana, obišle smo neka dobra mjesta za izlaske, otišle na kupanje, bile u šopingu, redovito preskakale siestu, no spavale do 10-11h svakodnevno. Godina 2010. U ovom drugom slučaju nismo uopće kročile niti u jedan muzej. U ovom prvom slučaju, mnoge sam obišla.

Samo da odmah najavim da, iako me moja raspuštena kosa podsjeća na Barcelonu 2010., krećem nekim redom, odnosno od 2009.

Pa, dakle, krenimo! Prvo nudim 7 AKO pričica - koje se tiču Barce:
1. Ako vidite golog frajera s onom stvari do koljena, niste sanjali!
2. Ako vam je prljavo i smrdi, a opet vam je i lijepo i uživate, niste jedini!
3. Ako vam miriše ljeto cijele godine, to je jednostavno tako!
4. Ako se želite vratiti jer niste stigli još pogledati... znate da vas je Barca osvojila!
5. Ako mislite da je Gaudi zadužio ovaj grad, u pravu ste!
6. Ako naručite mojito umjesto sangrije, večer ide u dobrom smjeru!
7. Ako probate i jedan od mojih savjeta, pls javite da znam da nisam luda :)

Kulturna Barca
Kulturno je kulturno se uzdizati, i, ako možete, nađite svakako vremena za to. Kulturno uzdizanje u Barci je skupo, no, preporučujem da ne štedite. Meni nije bilo žao niti jednog eura.Ovdje dodajem svojih 5 mjesta koje bi svakako obišla i drugi i treći put. Ostale muzeje neću spominjati, barem ne u ovom postu. Krenimo zajedno po Barci, linkove sam vam stavila da se uživite sa mnom u priču pa da odemo onamo, ako ne uživo, onda u mislima :)

1. Casa Batllo i Casa Milla (arhitekt GaudiOfKors) - zajedno su ulaznice oko 35 eura, jedna od druge su 10 min hoda i niste ništa napravili ako ste ih samo izvana pogledali. Kartu za Casu Milu (ili još jedan naziv je La Pedrera) možete kupiti i online (preporučujem!) Redovi znaju biti zaista dugi. Ako imate kakvu studentsku karticu, cijenu za kartu ćete smanjiti za nekih 8 eura - nije loše, ostaje vam za dvije pive u gradu ili jedan mojito (jeejejejej).
Detalj iz Case Batllo
Detalj iz Case Mile

2. MACBA - ili Muzej suvremene umjetnosti. Mjesto s kafićem koji svakih nekoliko mjeseci opremi drugi dizajner. Jedino mjesto na kojem sam bila i u prvoj i drugoj varijanti.
MACBA cafeteria ( ovu varijantu nisam nažalost vidjela, ali sam ju našla na webu - Đasvi mi se jako)
MACBA cafeteria 1 (prva slika i prvi put na kavi. Kava Illy))
Joooj, i muzej je super :) BTW drugi put nisam platila kartu jer sam rekla da idem samo na kat na kavu jer mi je fenomenalan kafić, a muzej sam već obišla prošle godine. Pustili me :) Ma, pustila bih se i sama kad sam imala taj dan tako super slatku roza haljinicu!

MACBA cafeteria 1 (druga slika)

MACBA cafeteria 2 (nema Gandia Blasco suncobrana :( Razmazilo me prvi put pa sam malkice patila, ali stolci su udobni)

3. Sagrada Familia - još jedno Gaudijevo maslo! Ovaj puta, ako mene pitate, najbolja priča koja može ikad biti ispričana (ili bolje reći koja je ikad neispričana). Crkva koja se gradi, i gradi, i gradit će se još i u vrijeme naših praunuka. Nikome nije u interesu da se sagradi. Priča gradnje se bolje prodaje. Ja bih je svaki put kupila! Uživam u briljantnim stvarima!
Šatro neki nacrti (radnici u Sagradi)
Jako lijepi interijer, inspiriran oblicima iz prirode
4. Nemojte zaboraviti niti na  Miróa. Muzej se nalazi u Parku Montjuïc u kojem vas očekuje mnoštvo zanimljivog sadržaja. Npr. obiđite pravo, izvorno sačuvano, španjolsko selo. U selu se redovito održavaju koncerti, izložbe, filmski festivali... uvijek je živo. U istom tom dijelu možete naići i na Olimpijski stadion. Osobno nisam bila fascinirana, no, uvijek ima zainteresiranih i za takvo nešto. S Montjuica se možete spustiti do fontana koje plešu (eto filmića u prilogu)






5. Park Guell - Gaudi se opet poigrao dizajnom i meni je osobno fenomenalan. Za park pripremite sendviče, dekicu i vince... skroz je takva neka pričica kad se malo popnete više, odnosno, zalutate. Ako imate vremena uđite i u njegovu kuću. Mislim Gaudijevu. Neka dobra vibra prolazi onuda. 
Jedna od šetnica u parku

Detalj iz parka

Tog prvog puta u Barceloni dečko/sadamuž smo odsjeli u hotelu koji mi je zaista najbolji hotel u kojem sam ikad bila. Zaista predlažem da pođete na njihovu stranicu i kažete što mislite o tim sobama, prostoru, hodnicima, pločicama... jesam li luda (opet) ili je to stvarno neko superuberultraperkul mjesto?! Cijene su u međuvremenu narasle, ali ja bih opet, opet tamo. Ime hotela Praktik Rambla. Lokacija 5 min od Ramble, u žiži svega, a opet nije bučno. Samo kad se sjetim tog hotelca, prođe me... zen?
Ulaz u hotel
U prvoj Barci smo rentali auto i zapičili do Figuerasa u Dalijev muzej. Dakle, veću ludost nisam u životu vidjela. Toliko sam bila opčinjena da sam nabavila i nekoliko knjiga o Daliju da ne zaboravim sve što sam vidjela i da se sprijateljim s tim tipom. Vjerujte mi, isplati se potezati put od Barce do Figuerasa samo radi tog muzeja. Čak i ako to znači jedan dan manje u Barci. Nazad smo se vraćali po Costa Bravi. Na moju molbu stali smo u Lloret de Mar (jer eto moj razred nije tamo išao na maturalac pa sam mislila da nešto propuštam i htjela sam vidjeti taj gradić). Kad sam začula zvuke Bolje biti pijan nego star pjesme neke pijane dječurlije i vidjela djevojčice koje se vješaju po nekim dječacima, zabranila sam u istom času svojoj nerođenoj kćeri da ikad ide na maturalac - tamo ili bilogdje drugdje (u međuvremenu sam dobila sina, no, bome, neće ni on tamo!)

Detalj iz Dalijevog muzeja
Moram spomenuti i izlet u Montserrat (u svom aranžmanu - vlakom, pa žičarom - puno je jeftinije nego preko agencija i nije nimalo komplicirano) i zaista je lijepo mjesto. Potpuno drukčije od svega. Priznat ću vam da sam se malo sunčala gore. Kasnije smo čekajući vlak za Barcu završili u nekom vinogradu na cugi. Sve u svemu... za pogledati, no jedino i ako ste barem 8-10 dana u Barci.

Toliko je još toga od te prve Barce, no, sačuvat ću za neke druge postove! Ako ste i došli do samoga kraja ovog, znači, nisam vas previše ugnjavila, pišem plus u zalaganje, a ako sam vas izgubila negdje ranije, nikad neće znati što ovdje piše :)

Vraćam se s Barcom 2. uskoro. To je ona divlja Barca. Ona s prijateljicom. Kultura - 0
:)
Random ekipa slavi - Španjolska je osvojila svjetsko prvenstvo u nogometu. I mi baš tada tamo :D



srijeda, 20. lipnja 2012.

Zaljubljena u Amsterdam

Volim gradove s kanalima. Zato sam se i zaljubila u Petrograd kad sam došla prvi put. U Veneciju sam nešto manje bila zaljubljena zbog posla koji sam radila tamo, no, kasnije, puno godina kasnije, Venecija me je isto osvojila. Manje nego Petrograd. Ali Amsterdam... tko bi rekao da će se ljubav dogoditi na prvi pogled?!
Mislim da nije samo grad bio taj koji me oduševio već i način života. Pisala sam ja o tome, no uvijek se toga rado sjetim. Odlični su mi ti Nizozemci koji super skockani jure na svojim bajkovima, gdje žene nemaju ispeglanu kosu (btw ja ju peglam stalno) već ju onako nemarno puste, gdje su svi u proljeće preplanuli i lijepi i gdje svi imaju domove za poželjeti. Ono što me u A'damu oduševilo je kako Nizozemci provode vikend. Nasjedavanje na kavama je isključeno (iako osobno nemam ništa protiv toga). U savršen vikend je uključena stolica izvan doma (na cesti, ulici, uz rijeku, na brodu - sveeejedno) s prijateljem u društvu, sendvičem ili nekom kavicom u ruci - jednom rječju - divno! Lijepo je vrijeme ono što Nizozemci čekaju veći dio godine i kad ga dočekaju, oni su vani i uživaju. Ali zbilja istinski uživaju. To se skroz osjeti.
Valja nadalje spomenuti da su svi navečer ispred kafića - ne stiskaju se u kafiću i ne kuhaju. Stoje ispred i piju pivo. Inače, piju malo pivo (gotovo nikad veliko) jer se veliko zgrije pa im to ne odgovara (kod nas je slučaj da se pije pivčugu - jeftinije je jeftinije). Mislim, nije ni to loše, ali treba si čovjek znati ugoditi, čak i s hladnom malom pivom. Kad kažem da Nizozemci stoje vani, onda je to stvarno tako, stolci i stolovi su zbilja u manjini i rijetko se na njima sjedi. Ono što je bitno u cijeloj priči je druženje, nije bitno mjesto, sjediš li, ili ne, već s kim si i kako provodiš to vrijeme. Mi opet, često, volimo da nas se vidi i često volimo sjediti na nekim mjestima gdje je puno ljudi, pa još ak' ste u nekom tračerskom društvu, valja iskomentirati svaku drugu osobu koja prođe... joj, svi to radimo i malko je to fuj... kao da nemamo svoj život i ništa pametnije reći. Ne znam rade li to ovi moji divni Nizozemci, no, nekako, poslije svega, čini mi se da ipak ne.

Zašto putovati u Amsterdam?

Ja nisam jedna od onih koji će vam reći da u A'dam treba doći jer možete sve i svašta konzumirati. Mene to ne fura... Ja sam više tip za neka lijepa, nezadimljena mjesta ili beskrajna tumaranja po gradu ili muzejima... boring, znam :D Uglavnom, napisat ću svoje razloge za odlazak u Amsterdam, stoga, vikojivolitepljugunezamjerite :)
U A'dam treba svakako poći (mojih top 8):
1. Da pustiš nemarno svoju kosu
2. Da vidiš kako je voziti bicikl po uređenom gradu za bicikliste
3. Da proviruješ Nizozemcima u njihove domove kroz ooogromne prozore
4. Da se osjećaš slobodno
5. Da piješ malo pivo
6. Da bez srama švrljaš po seksi šopovima (nisam ja, majkemi)
7. Da upoznaš stričeka Van Gogha
8. Da beskrajno tumaraš uličicama ovog grada


Kako bi taj odlazak bio što bolji i vi što zadovoljniji, predlažem i neke savjete stoga, evo ih, na jednom mjestu:

Savjeti na jednom mjestu
  • Ako ste čitali moje postove, negdje možete pročitati da su me u Amsterdamu opljačkali. Teško je reći da sam sama kriva, no, mislim da sam mogla preduhitriti takav jedan događaj. Naime, rezervirala sam neki low cost studio apartman koji nije izgledao najljepše, a kad sam došla tamo i ekipa koja je držala hotel i te apartmane bila je vrlo sumnjiva (da ne kažem sumljiva :D) Gledajte neka pristojna mjesta jer se u Amsterdam slilo svakakog puka i, sumljivog CVija, i, nemojte nositi laptop sa sobom. Zašto sam ga ja nosila? Jer sam control freak
  • Obavezno nabavite kartu za muzeje online: http://www.amsterdam.info/pass/ Nema čekanja, elegantnije je i bolje možeš planirati svoje vrijeme 
  • Kavu pls probajte na ovom mjestu (10tak min pješke od muzeja Van Gogha)
  • Uzmite turu po kanalima, ulovit ćete odlične fotke s vode, a i pravi je doživljaj. Uzmi sladoled :) Ako ste tamo u proljeće ili ljeti, predlažem da uzmete zadnju turu oko 19:30h tako da ulovite zalazak sunca
  • Iznajmite bicikl, samo i ako znaš da znaš voziti bicikl. Nizozemci jure na biciklima pa bi trebalo uloviti njihov tempo
  • Pustite kosu (za žene) ili nemojte se brijati (za muškarce)
  • Otiđite na kasni ručak ili večeru u restoran George http://www.cafegeorge.nl/  ima savršenu lokaciju i hrana je odlična
  • Izgubite se po uličicama dalje od centra i otkrijte hrpu nizozemskih dizajnerskih dućana 
  • Probajte njihovu finu juhicu Erwtensoep 
  • Pogledajte kako žive singl žene u Begijnhofu (heeeej curke, nema ostajanja tamo!!! Nije to baš priča iz Sex i grada!)
  • Crvena četvrt je za prozujati. Mene nije impresionirala.
  • Legnite na travu kod muzeja Van Gogha. Bilo bi idealno da imate dekicu i bocu vina sa sobom, no, ako je to malo previše, pivo će biti isto ok :)
Mjesto za kavu 

A'dam s vode
Mladi, lijepi i na biciklu

Detalj iz Georgea
Spavanac na travi kod Van Gogha

Ovo je ukratko o Amsterdamu. S još informacija se javljam za godinu dana kad muž i ja vodimo malca na jedno putovanje po zemljama Beneluxa. Štednja je već počela, a maleni ima taman fore godinu dana da naraste.

Za kraj, moram vam priznati da sam konačno počela uređivati svoj balkon koji sam imala u planu urediti još od Amsterdama. Naime, tamo sam naučila da ga premalo cijenim i evo konačno je i on došao na red... kad ga spicanim, stavit ću ga na fejs da ga grupno polajkamo.

nedjelja, 10. lipnja 2012.

Moskva - savjeti


Kad putujem uvijek mi je važno naći neke insajderske informacije o nekom gradu kako bi moj boravak bio što bolji i upečatljiviji. Bilo bi idealno kad bi iste dobila od "insajdera", no, nažalost, ne poznajem uvijek te "insajdere". Često proboravim danima na internetu ne bi li našla sve što me interesira o gradu i tako se dobro pripremila za odlazak, a ponekad jednostavno, otputujem bez plana, cilja i super se provedem. Također, u neke gradove odem i po nekoliko puta te postanem pravi insajder iako dolazim jednom godišnje. I ponosna sam si. Jednom sam si tako bila ponosna kad sam nakon dosta votki i piva s prijateljima i mužem našla put do hotela putem kojim nikad nisam prolazila oko 2 u noći u Moskvi. Bila sam sigurna da ćemo doći do hotela, ako krenemo "ovom ulicom ravno, pa lijevo, nakon dvije ulice desno, opet ravno..." i došli smo. Svi su me s divljenjem gledali, a onda smo opet kupili neke pive na kiosku i sutradan izašli iz hotela tek u podne.
Inače, kad smo opet kod Moskve, nekako bih voljela da me svi pitaju za savjet kad onamo odlaze. Meni je Moskva...onak... ko drugi Zagreb (to se ja preseravam u ovoj rečenici), no, da ne lažem, zbilja znam dati dobre savjete kad se o putovanju u Moskvu radi. Krenimo redom:

1. U Moskvi vas vrlo vjerojatno neće prebiti ili vam, nedajbože, nešto gore napraviti.
2. U Moskvi nije opasno.
3. U Moskvi nije opasno.

Da se razumijemo, 2 i 3 je namjerno napisano dva puta jer me to svi pitaju svaki put kad idem onamo. Nije ništa opasnije nego da odete, na primjer, u Pariz. Naravno, ako se noću šećete sami po sumnjivim dijelovima grada, nije isključeno da će vas netko mlatnuti po tikvi, ali to je isto tako moguće kao i da vas netko ne mlatne.

4. Moskva je skupa, no ne toliko da si ne možete priuštiti odlazak u taj grad.
Ako ste turist često prođete skupo. Muzeji, kina, kazališta... sve je skupo, u Moskvi, u Europi, svugdje... jedino su u Londonu muzeji besplatni. No, uvijek možete šetati, kupovati neke salame u dućanu i vodu i sjediti na livadi. Doduše tih livada u Moskvi u centru ima malo i mogao bi vas netko izvući za uši da se negdje oko Kremlja sjednete na neku zelenu površinu. Moja preporuka... otiđite izvan centra i uživajte.

Kako bi ovaj post, stvarno pomogao nekim namjernim putnicima u Moskvu, donosim savjete koje sam slala prijateljici za njezinog prijatelja... Mislim da su dobri, a oni neki putnici kad ih isprobaju će mi, nadam se, javiti jesu li uistinu takvi:

Što vidjeti u Moskvi:
Crveni trg i sve na Crvenom trgu - GUM , najskuplja robna kuća u Moskvi i Hram Vasilija Blaženog (izvana)
Crveni trg zimi
Hram Krista Spasitelja - izvana i iznutra - u blizini je most preko rijeke Moskve s kojeg se pruža pogled na Kremlj - super za fotkanje
Hram Krista Spasitelja - "detalj"
Odlazak u Kremlj u Oružejnuju palatu - ekstra se plaća, u posebno se vrijeme ulazi, no mjesto vrijedi posjetiti jer je tamo skupljeno blago ruskih porodica (između ostalog) - p.s. uzeti sunčane naočale da ne oslijepite od tolikog blještavila.
Pogled na Kremlj
Odlazak u kafić-restoran Margarita na rusku večeru i rusku glazbu (sviraju studenti muzičke akademije) - turisti uglavnom ne znaju za to mjesto, klopa je super, kao i atmosfera. Radi do 23h i nije loše doći ranije radi mjesta ili nazvati za rezervaciju.

Caricino - mjesto gdje se nalazi dvorac iz 18. st. i prekrasan park. Ulaz u park je slobodan, a ulaznica za dvorac se plaća oko 30 kn.
Zimska idila u Caricinom
Šetnja po Arbatu – hrpa restorana, suvenirnica, kafića, drukčije od cijele Moskve.

Kupnju suvenira najbolje obaviti u Izmajlovskom Kremlju - metro stanica Partizanskaja - i to subotom! Naime, tamo je moguće kupiti "babuške", šubare, ruske suvenire, filmove, glazbu, samovar te otići u muzej votke koji je fora i ima simpatičnu gostionicu, gdje ako poželite, možete ostaviti dušu na šanku. Ja nisam!

Jedan od mojih dražih muzeja je muzej Majakovskog – potpuno drukčije.
Unutrašnjost muzeja Majakovskog
Rusko slikarstvo u Tretjakovskoj galeriji.

Predivan fensi-šmensi restoran – Kafe Puškin (na metrou Puškinskaja).Nije baš jeftin, ali je lijep doživlaj i hrana je vrhunska. Meni je trebalo 8 godina da skupim hrabrosti i odriješim kesu u tom restaču, no, nije bilo taaako strašno. U krajnjem slučaju možete popiti kavu i pojesti palačinke.
Kafe Puškin - jedna od dvorana
Jeftinije klopanje u lancu restorana – Mu-mu - imate ih zaista na svakom uglu

Vidikovac kod Lomonosova (sveučilišta) - s njega se vidi "cijela Moskva" (cijela pod navodnicima jer je to uistinu nemoguće koliko je to oooogroman grad). Preporuka: kad iziđete iz metroa, uzmite taksi jer ima šetnje i do 40 min, a ako se slikate putem, trebat će vam dobrih sat i pol dva do tamo. Nije problem, no, ako je zima ili nedajbože ogladnite... sjetite me se :D

Novodjevičji manastir – mjesto koje izgleda kao iz bajke, no još je interesantnije groblje iza manastira gdje su pokopane velike face kao pjesnici, pisci i npr. Boris Jeljcin
Pogled sa strane jezera na Novodjevičji manastir
Gorki park gdje se nalaze zaboravljeni spomenici i spomenici koji su trebali biti uklonjeni s nekih mjesta u Moskvi zbog tadašnje vlasti

Linkovi su često na ruske stranice jer nemaju prijevode, ako zatreba pomoć, tu sam :)

TURISTIČKE PATKE (molim da se ne naljute oni koji misle suprotno od onoga što ja napišem. Naravno sve je stvar ukusa, no, da mi je netko rekao za ove neke stvari u Moskvi, koje vam ja pišem, bila bih zahvalna :)


  • Hram Vasilija Blaženog iznutra – skupa karta, jedna soba za vidjeti. Razočaranje golemo, nakon sat vremena čekanja da uopće uđem unutra i izađem za 5 min
  • Mauzolej Lenjina – čekanje u redu i po nekoliko sati za Lenjina koji je „moguće“ i voštana figura (kako se priča)
  • Suveniri oko Crvenog trga – preskupi
  • Ekskurzije na koje vode Rusi, preskupe i rijetko tko zna engleski koji se razumije
  • Kupnja karata za kazališta izvan kioska gdje se inače kupuju karte. Naime, moguće je da netko proda kartu na kojoj već netko sjedi ili mjesto rezervirano
  • Vodka Beluga – najskuplja i najbolja ruska vodka – mi nećemo skužiti razliku ako uzmemo i Russkij Standard
  • Šoping u GUMU (robna kuća na Crvenom trgu) – u Moskvu se ne ide u šoping jer je sve duplo skuplje
  • KAVA – Moskovljani imaju najgoru kavu na svijetu. Preporuka za kavu u GUMU u kafiću Illy na 1. katu ili lanac kafića Koffein (Kofje hauz i Šokoladnica imaju užasnu kavu)


Illy u GUM-u

ponedjeljak, 30. travnja 2012.

Moj Chicago

Čini mi se da je baš bio travanj 2010. kad smo radili plan za odlazak u Ameriku. Naime, imali smo nekoliko opcija i čini mi se da su se u tom nekom xy kafiću sve opcije svele na onu jednu, a ta se na kraju i dogodila na našem putu - plan New York - Indiana - Chicago - New York.
No, ipak kakvi jesmo, prije finalnog plana, ubacili smo sve opcije u Excel tablicu i računali koliko bi to sve skupa koštalo + čisto da znate, u cijeloj toj priči je bilo i naše vjenčanje u Las Vegasu. Za 50 dolara imaš vjenčanje, 14 slika i buket, a ostalo dodatno plaćaš. Ja sam zapela za Elvisa kao kuma i Cadillac... Seljanka - me, što ćete... Uglavnom, znali smo da u New York idemo (imali smo u planu vjenčanje prijatelja) znali smo da idemo do mjesta gdje je muž studirao (South Bend) i znali smo da je Chicago blizu, pa hajde da ga ne zaobiđemo. Trebalo je samo ukomponirati Las Vegas, možda LA ili gore Canadu i svašta nešto. Nadobudno! Skupo! Pomalo blesavo!
Pravi problem uvijek leži (i ležao je) u vremenu i novcu. Tko si u životu može priuštiti 3 - 4 tjedna landranja po Americi i hrpu love koja ti treba za isto?! U nekom trenutku smo odustali od Las Vegasa. Bila je to tako dobra ideja, no, jednostavno smo morali odustati. Odustali smo i od LA, Canade, rentanog auta i ture po središnjoj Americi. Odustali smo od dosta toga... Pomalo sam se razočarala što se neću udati te godine, no, ipak sam pustila razum da me vodi. Razum je govorio - to sve košta, smiri se!

Chicago - mjesto gdje želim živjeti!
U Chicago smo došli rentanim autom iz Indiane. Tihe, mirne Indiane. Meni jako lijepe (i sad se pola poznanika smije na ovo :) Dovezli smo se u centar, onako zgodni i veseli... Kao, evo nas ovdje. Ležerno. Ja sam se osjećala kao da idem kući. Ne znam zašto, no, nekako me grad na prvu osvojio. Ulaskom u grad mi je opet proletjela misao... kako je moguće da sam baš ja, eto, u tom gradu?! U kojem trenutku je moj život otišao u smjeru da si mogu/možemo priuštiti odlazak u Ameriku? Nakon što smo ostavili auto, ja sam doslovno trčkarala oko muža, uživajući u gradu, suncu, zelenilu i svemu što je nudio...

Savršen dan
Savršen dan uključuje muža (u mom slučaju). Priznajem da nisam od onih koji savršenim dan smatraju neradnim, u šopingu ili na trač partiji s frendicom. Ja svoj savršen dan dijelim s njim. Možda mi i zamjeraju prijateljice, no, nekako s njim ima sve smisla. Taj dan je itekako imao smisla. Nagovorio me na nešto što ne bih nikad pristala... da nije njega. U potrazi za dobrom kavom, naišli smo na super kafić, s Lavazza kavom ni manje ni više nego na 94 katu Hancock Towera. Tada sam mislila da je nemoguće da odem na tu kavu jer  se bojim visine i da me nitko neće nagovoriti, no, na kraju, stiščući ruku svom dragom nekako sam se našla u prenatrpanom liftu koji je vozio na taj... 94 kat. Sjećam se da sam bojažljivo izašla iz lifta i pomislila kako ću se sljedećim liftom vratiti dolje, kad sam vidjela pogled... pogled s Hancocka je nešto što se treba doživjeti... uglavnom, da skratim priču, kavu sam popila valjda nakon sat i pol (bila je suuuuper kao i kafić), a čitavo vrijeme sam fotkala i divila se samoj sebi kako sam hrabra i neustrašiva.







Vratit ćemo se...
Da savršen dan bude još savršeniji, muž me odveo u kazalište na Blue Man Group Performance. Do tog dana nisam znala o čemu se radi, no nakon dva sata fenomenalnog šoua, nisam prestajala pričati o tome. Ako se nađete bilo gdje gdje ta ekipa ima svoj performans, obavezno otiđite na isti... Takvo nešto još niste vidjeli. I taj dan... je došao kraju... navečer, prije spavanja sam ponavljala u glavi gdje smo sve bili i što smo sve radili taj dan i spoznala da ga želim ponoviti. Onako pred san sam šapnula mužu da bih voljela ovdje živjeti.
Nije se bunio.
Možda jednom i odemo...
... pa makar i na tu kavu na 94. kat :)