nedjelja, 29. prosinca 2013.

Oda Moskvi

A onda odem u Moskvu... srce zatitra kao da se vraćam kući. Moskva ima poseban šarm. Znam, znam... reći ćete da svaki grad u koji odeš ima svoj šarm, no, vjerujte mi, Moskva je nešto drugo. Čuđenje, uživanje, plakanje i smijanje, strah, veselje, tuga i radost. Samo kad izgovoriš riječ Moskva kao da se nešto pomakne. U tebi, u gradu ili svijetu. Izgovori, vidjet ćeš... Moskva... i nekako uzvišeno zvuči. Probaj nekoliko puta. Moskva. Moskva... Moskva!

U Moskvi zima drugačije miriše. Tamo su i pahulje nešto čudnovato. Njihova unikatnost tamo ima smisao jer jednostavno taj grad ne zaslužuje dvije jednake pahulje. U Moskvi zaista ima smisla podignuti glavu prema nebu, zažmiriti oči i otvoriti usta te uhvatiti tu koju pahulju. Moskovsku.

Nikad neću prestati odlaziti u taj grad. Nikad mi neće dosaditi. I kad ću prolaziti pokraj istih ulica, obećajem da ću se uvijek sjećati onih ranih godina kad sam prvi put prošla onuda, kad nisam znala da će me život vraćati u taj grad i kad sam imala samo jedan film od 36 snimaka da zaustavim te momente grada koji me baca na koljena...

Moskva...












srijeda, 6. studenoga 2013.

Vienna. Wien. Dizajn.

Već neko vrijeme tražim nešto posve drukčije na svojim putovanjima. Nešto što nije Champs-Élysées ili Empire State Building. Znam da me takav turizam neće zaobići pa zašto si ne dati truda i naći nešto bolje... i ... drugačije? 
Nisamo svi isti. Tvoje fotografije s putovanja će biti možda drugačije od mojih. Ne znači da su bolje ili gore. One su tvoje, a moje su moje. I osim tih fotografija ostaju sjećanja, mirisi, okusi, suveniri i neka suknja. Tebi je ostao šešir? Ok, može i šešir. 

Kako Beč u mom životu očito radi prekretnice tako je i zadnje putovanje onamo napravilo razliku od svih ostalih putovanja. Beč i ja imamo neku posebnu priču. Ovaj puta je tome pripomogla i jedna divna Anna, novinarka L'ArcoBaleno portala koja je onamo došla iz dalekog New Yorka kako bi prisustvovala Design Weeku. Susret s njom je samo potvrdio ono što želim raditi na svojim putovanjima - tražiti neka drugačija mjesta, lijepa i neobična... Beč sam do sada znala po Adventu, po šopingu u Parndorfu (mjesto u blizini Beča) i po MariahilferStrasse. Schönbrunn i ja se znamo već dugo. Uvijek lijep i uglađen. Pravi gospodin. 

Ovaj Beč koji sam imala prilike gledati 3 dana želim vidjeti još jednom, pa, molim, ako nije problem i još jednom. Osim nekih muzeja, funky kafića, lokalnih dizajnerskih dućančića, Beč nudi divne fasade. Znali ste to? Ma i ja... ali... nevjerojatno su fotogenične i osim toga, čak i vas čine lijepim i žele da se osjećate ugodno. 





Te iste fasade, putem, nagovaraju da kupite naušnice koje također pričaju priču... i onda ih kupite. 




Vrlo su uporne kad se radi o mjestima za kavu. Nude zaista divna mjesta. Ako se bolje zagledate naći ćete i znak, na fasadi... da, da... nisam luda, baš to... znak da je to mjesto kamo trebate ući. Na jednom takvom znaku piše Das Möbel i zove vas da sjednete u neku od dizajnerskih stolica ili možda na sofu s hrvatskim potpisom. Onih koje obično gledate u nekom izlogu. Das Möbel vam dopušta da sjednete, popijete jako dobru kavu i probate tortu od mrkve. Nije kao moja, no... isto je jako dobra!






I kad mislite da su vaše noge spremne za jedan spavanac, samo 4 minute dalje, čeka vas divna ulica (Breite Gasse) s divnim dućanima. Dizajn, dizajn i opet dizajn. Ne znaju i ne žele oni znati za ove "ozbiljne" dizajnere. Oni žele biti ozbiljni. Jednom... ili možda je čar u tome da budu baš onakvima kakvima su sada. Poznati lokalnoj publici i ponekom slučajnom putniku iz Hrvatske ili Amerike. Svratite onamo. Ja ću se zasigurno vratiti.

I na kraju, moram izabrati pobjednika tog dana. Ulicu, kafić, dućan ili fasadu. Biram dobrih 10 sekundi jer je zaista definitvni pobjednik te ulice dućan gdje sam našla svoje lustere, dok sam gledala posuđe, uživajući u finoj jabuci koja se dijelila na kasi. Tada stvarno i kupiš nešto. Jer ti je ugodno. I jabuka je fina.

U Beč, u Beč... po dizajn!


ph. by Travel Girl

četvrtak, 31. listopada 2013.

New York, Pariz, Amsterdam...

Ja imam tu neku želju da preselimo u neki grad u svijetu. Počnemo ispočetka. Da i mi budemo ona obitelj iza zavjesa koje promatram kad šećem tim nekim gradovima. Da budemo iza neke zavjese na 52.katu u New Yorku, na trećem katu s balkonom u Parizu ili na prizemlju neke dvokatnice u Amsterdamu. Iako, ne volim prizemlja, ali pristajem na to jedno. Bez zavjesa, k tome. Samo u Amsterdamu.

Imam tu želju da ne zaboravim niti jedan od gradova u kojima sam bila, kao ni osjećaje, mirise, mjesta i ljude koje sam susrela putem.

Ja imam tu neku želju da ostvarim sve što zamislim, da putujem i kad sam kod kuće, da pijem kavu i kad nije vrijeme za nju.

Imam želju da zarazim sve oko sebe nekim optimizmom, da na pitanje kako sam odgovaram odlično i da se svima svidim.

Imam zapravo tu želju, da opet i stalno tražim baš to neko mjesto, Mjesto za kavu, gdje se bez riječi razumijevam s onim kojeg volim, ne gledajući na sat, negdje gdje još nismo bili, dok se maleni igra šećerima na stolu.



NY

Pariz



Amsterdam

srijeda, 16. listopada 2013.

Livin' a dream

“A dream is your creative vision for your life in the future. You must break out of your current comfort zone and become comfortable with the unfamiliar and unknown in order to make a change”.

First, click the links below, and just go to places you've never been, but you are dreaming of. 

Go, for an example, ...
... to New York
... to Paris
... to Berlin...


...just... go! Go! And go!



(enjoy!)




četvrtak, 15. kolovoza 2013.

Putovanja, putovanja...

Slagala sam uspomene neki dan. Prebirala po sjećanjima gledajući fotke s naših putovanja.
Vratiti se barem na trenutak u te fotografije je kao da ponovno oživljavaš trenutak. I sve, baš sve ne bih mijenjala!
I kad posao zove dalje, grad se ponovno puni svojim stanovnicima koji se teško navikavaju na dolazak s godišnjeg, a red u policiji za nove EU osobne je ogroman, ja listam fotografije i ispijam kavu u nekom najdražem kafiću u slici. 

Možda sam sjetna, možda sretna, možda oboje, ali imam veliki problem... želim ući u zamrznuti trenutak na fotografiji s moga bilokojeg putovanja i otamo nastaviti dalje...












ponedjeljak, 12. kolovoza 2013.

Bird's Nest i China World Tower

Peking arhitekturno nudi mnogo, od hutonga do zgrada s nekoliko desetaka katova, od palača s lijepim krovovima do stanova s kreltkama. Kako je u mom društvu na putovanju bio moj dragi prijatelj, po struci arhitekt, imala sam priliku ubaciti u svoj plan još i neke zgrade i mjesta po njegovoj preporuci. Nisam mnogo znala o nekim arhitektima, građevinama, no, bilo mi je neizmjerno drago saznati.
I znate što? To mi je ulješalo sliku grada...

U sljedećih nekoliko postova ću vas polagano voditi po Pekingu kroz građevine. One su ipak ostavile najveći dojam...




Bird's Nest, 鸟巢 Niǎocháo (arhitekti Herzog i de Meuron)

Birs's Nest u brojevima: 
  • 2003. započela gradnja
  • 17000 radnika radilo na izgradnji i podizanju stadiona
  • The Times je objavio da je 10 radnika poginulo pri izgradnji (iako je Kineska vlada zanijekala takvu informaciju)
  • korišteno 110 000 tona čelika iz Kine
  • kapacitet od 80 000 mjesta u gledalištu
  • najudaljenije mjesto od terena je 140 m
  • 28.6. 2008. službeno otvoren 

Travel tips  - doći krajem dana, za lijepog vremena. Od metro stanice Olympic Park (Linija 8) treba dobrih pola sata pješke do ulaza u Olympic Green. No, putem možete uloviti sjajne fotografije. Isplati se :)

Ja i Bird's Nest - nakon cjelodnevnog tumaranja gradom, dobre kave, ceremonije čaja, šopinga i pljačke, ovo je mjesto gdje sam se osjećala da dišem. Nebo se plavilo, začudo, a promet i gužva su ostali na vratima ovog Olimpijskog centra. 


China World Tower (neboder potpisuju Skidmore, Owings and Merrill)

Najviša je zgrada u Pekingu, visine 330 m, s 81 katom. Sagrađena je 2010. godine, nakon 5 godina gradnje. U neboderu se nalaze uredi, šoping centar, Shangri-La Hotel te restoran Atmosphere i vidikovac na zadnja dva kata. Trenutno je najviša zgrada u Pekingu, dok u Kini među ostalim neboderima zauzima tek 17 mjesto. 

Travel tips  - sići na metro stanici Guómào (Linija 10) - kratkom šetnjom se stiže do nebodera. Ukomponirati s kupovinom na Silk Marketu. Kava/pivo/klopa u restoranu Atmosphere - obavezna!

Ja i Toranj - u odličnom društvu, opijeni gradom i njegovim mogućnostima, bojažljivo ulazimo u lift, za nekoliko sekundi izlazimo iz njega i nalazimo se na 80 katu, u predivnom restoranu s pogledom na grad. Bila je noć, no, nije smetalo. 
Neprikladna odjeća i frizura nisu nikome naštetile.
Atmosfera je idealno ime za ovo mjesto.
Pivo 58 juana, salata od pekinške patke 90 juana (1juan = cca 1 kuna). Moguće je samo prošetati restoranom bez ikakve narudžbe. Osobno bih preporučila da odriješite kesu ionako neće puno potrošiti u ovom gradu.




To be continued...

četvrtak, 11. srpnja 2013.

Peking - uvod

Zašto baš Peking?

Nekoliko ljudi koje poznajem se čudilo mom odlasku u Peking. Peking u lipnju? I, uopće, zašto baš Peking? Naravno da je mjesecima prije putovanja procurila vijest o širenju ptičje gripe u Kini, a i  susjedna Sjevera Koreja je poslala nekoliko poruka - čini mi se, Amerikancima... i... sve je to trebalo imati veze s mojim odlaskom u Kinu (?)

O Kini nikad neću dovoljno napisati, i vjerujem, nikad neću pripremiti sve vas na ono što vas čeka, stoga vam svima želim jednu Kinu. Nešto ću ja napisati, nešto vi, i možda dođemo do nekih zaključaka. 
Ove svoje, podijelit ću s nekolicinom vas. Ako ćete baš dobro čitati, možda i otkrijete sočan detalj s mog putovanja... hmmmm, zaintrigirani? Ne? (*gubim publiku polako*)

O stvarima koje sam naučila

Naučila sam:
1. da postoje zemlje u kojima ne možeš disati. Toliko je zagađeno da nakon nekoliko dana, u jednom trenutku (ili u više njih), jednostavno ne poželiš udahnuti taj zrak. I ako to nosi sa sobom ono što nosi... k vragu i sve...
2. da postoje zemlje u kojima možeš disati.
3. da se moram veseliti svaki put kad vidim da je nebo plavo. Neki ljudi nemaju priliku vidjeti nebo onakvim kakvim ga mi vidimo. 
4. da se s Kinezima možeš sporazumijeti - rukama, nogama, na kineskom... 
5. da stranci mogu preživjeti u Pekingu jer je hrpa natpisa napisano, što na pinyinu, što na engleskom. 
6. da ne gledam u kuhinje kineskih restorana
7. da ne slikam krovove hramova nakon 3 dana boravka jer... jednostavno nema smisla,
8. da je taksi dosta dobra opcija. Taksi na taksimetar, ne taksi na dogovor.
9. da moram nositi lovu u nekoj torbici unutar majice jer ću tako izbjeći da mi sljedeći put netko mazne novčanik s lovom.
10. da nikad nisam dovoljno naučila o putovanjima i ponašanju na putovanjima (vidi točku 9).

Bilo je zapravo jako puno stvari koje sam zaista naučila. Jako puno događaja koji su me naučili mnogočemu i jako puno predrasuda sam prekrižila u glavi, no, ponešto sam novog i ubacila. 

Prodaje se... 
Obitelj na okupu

... jer stupanje ima smisla...

Desert

Žohari za ručak

1989. 
Ono kad ne vidiš zgradu od smoga

Snađi se, druže...

Izgubljeni u prijevodu

E, u Pekingu je baš... super? Fora? Predivno?

Kad su me pitali kako ti je bilo u Pekingu, nisam mogla odgovoriti na pitanje. Na to pitanje ne možeš odgovoriti da ti je bilo super. Nije ti bilo ni grozno. Bilo ti je čudno, čudnovato, previše i premalo, želiš ponovno onamo i nikad više, zapravo, želiš se vratiti da budeš siguran da je zaista tamo "tako" i da zaista ti ljudi žive tako kako žive. Želiš uloviti stvarnost svojim aparatom, a zapravo ju ne želiš gledati. 
Peking iz tebe izvlači osjećaje za koje nisi znao da postoje, i one dobre, i one manje dobre. Peking te i šamara. O, silno može ošamariti, kao i oženiti (posebice na svojim tržnicama). Peking luduje tvojom glavom, ne da ti da zaspiš noću, ujutro ti obavezno da novu dozu adrenalina kad prelaziš ulicu dok ideš na doručak...  

Svima nam želim jedan Peking, prije svega, da naučimo cijeniti život. Čak i ako treba u kredit za takvo putovanje, vjerujte mi, dolaskom nazad, mijenjate svoj život i pronalazite načina da otplatite taj kredit. Jer Peking vam sve to napravi. 
Dakle...
... svi u Peking!
Veš

Pranje veša

As u rukavu

Drugačiji standardi

Sve što hoda, jede se...

Udaja u Pekingu

Odjeća s pogledom na Drum Tower

Lova i kobasice

nedjelja, 9. lipnja 2013.

Putujem u Kinu

Zahvalna sam svom poslu i mogućnošću da odem u gradove i zemlje svijeta koje se, možda, ne bi našli na popisu tako skoro.
Putujem u Peking za manje od dva tjedna. Kineskog nešto znam. Dobar dan i hvala ću sigurno potrefiti.

U Pekingu tražim najbolji zen park, najbolju fotku, a tih deset dana preimenovat ću blog u mjesto za čaj. Nekako mi se čini da ima više smisla.

No, plaše me dvije stvari, nemogućnost interneta u svakom trenutku i da ću znati sve znakove i riječi na kineskom pa neće biti smisla nastaviti s učenjem.

Snaći ću se, nekako, to je sigurno!






nedjelja, 2. lipnja 2013.

New York vs. San Francisco (3)

Odluka je pala... ipak New York. Možda ne sutra, niti za 5 godina, ali, uvijek, New York.

Kad kiša pada u NY-u, jednostavno ne želiš ponijeti kišobran...

NY i kiša

SF i kiša

Reklame, taksiji, konji, nepregledna gomila ljudi = ulice New Yorka
Ulice NY danju 
Ulice SF danju

Možda pretjerujem, ali pogled na mnoštvo zgrada na jednom mjestu u NY izgleda moćno

Zgrade NY

Zgrade SF

Stepenice vs. stepenice
NY

SF

New York te nekako osvoji...