Kad dan krene s kavom u Amsterdamu...

Otkad sam se vratila iz Amsterdama imam potrebu promijeniti svoj život. Nekako me taj put obilježio. Nešto se tamo dogodilo! Možda sam nesretan slučaj koji me je tako pljusnuo da i danas jedva dolazim k sebi. Možda i taj način života u tom gradu, ne znam...
Iako nisam imala previše vremena, zbog one pljuske o kojoj ću vam malo kasnije dvije-tri riječi napisati, svejedno sam popila jednu oooodličnu kavu. Baš to jutro na dan kad je pljuska stigla. 
Pljuska je stigla navečer.

Mjesto za kavu se zove: Douwe Egberts Koffie Café i u Cornelis Schuytstraat 50 i nalazi se zapravo desetak minuta od Muzeja Van Gogha. Vrijedilo je otići zbog zbilja dobre kave, ali i ambijenta koji je kafić pružao. Priča te kave, Douwe Egberts, je iz 18.st i nastala je upravo u Nizozemskoj, dok danas tu kavu možete naći u cijelom svijetu, a sama firma (istog imena) je u top 3 pržionica kave u svijetu. Također, njihov je Pickwick čaj, koji sigurno svi znate. 


Uglavnom, jedno mirno jutro (kišno), s prijateljicom, upravo u tom kafiću je označilo da bi dan trebao biti dobar. Kreneš li s dobrom kavom, ne može biti loše... Događaji koji su slijedili samo ću popisati ukratko i kad danas razmišljam o njima, čine mi se značajni, no tada su samo bili događaji...
Nakon kave, kupila sam najlonke jer sam bila bosih nogu, a temperatura se spustila za 15tak stupnjeva u odnosu na dan prije. 
SAVJET u A'dam uvijek nosi i ljetnu i zimsku odjeću, nikad ne znaš.


Nakon toga smo otišli do Muzeja Van Gogh gdje je bila takva redina da smo odlučili otići u Rijksmuseum. Tamo je također bila redina. Čekale smo oko 2 sata jer nismo znale što da radimo drugo. 
SAVJET nikad ne čekaj u redu ili ako si u A'damu, kupi te karte online od svakog Muzeja ili jednostavno nabavi ovu kartu. Ulaziš s max 10 minuta čekanja.

Nakon Rijksmuseuma sam shvatila da su mi noge još uvijek mokre, a moje balerinke su se totalno raspale i padaju mi s nogu jer imam najlonke (one koje sam kupila prije muzeja) te sam odlučila kupiti neke čizme, čizmice ili tako nešto. Kupila sam neke kineske za 20eura koje su se raspale do kraja dana.
SAVJET ne kupuj ništa od Kineza!


Nadalje, vidno iziritirana, spremna da odem u naš studio apartman, ipak se odlučim popiti nekoliko piva da mi bude lakše. 
SAVJET od nekoliko piva ti nikad nije lakše već je samo teže!


Nakon tumaranja po gradu, nešto prije ponoći smo odlučile otići u naš sumnjivi, ne baš čisti, zapravo grozni studio apartman i jedva čekati da dođe jutro da opet izađemo van.
SAVJET uvijek traži da ti pokažu apartman/hotelsku sobu prije nego platiš, osim ako ideš u hotel 4* ili 5*.


Po ulasku u sobu otišla sam odmah do mjesta gdje sam sakrila svoj laptop. Laptop je nestao i s njime i dio života (bar onog od zadnjih 6 mjeseci koji nisam sejvala)
SAVJET ako ideš sakrivati laptop, možda ipak bi bilo bolje da ga uzmeš sa sobom ili razmisliš trebaš li ostati na tom mjestu.

Da zaključim, nakon dva dana provedenih u policiji i s policijom, natezanjem s hotelom gdje smo odsjele oko novaca i svega ostalog, ja sam uspjela ipak doživjeti ovaj grad u njegovom sjaju. Kako? 
Teško je reći... sigurna sam da A'dam zna.


Iako, pljuska je bolila, strašno... No, opet, kad vas netko i ošamari, kao da naučite nešto novo, kao da cijenite više stvari oko sebe, i, nekako želite sve promijeniti... barem ja. 


Došavši u Zagreb, oprala sam nekoliko prozora, sredila sam ponovno dokumente na novom laptopu (pozdravlja vas dok ovo pišem :)), backupirala sam te dokumente i naučila sam voljeti život, onako kako to u Amsterdamu čine...


Strange...