ponedjeljak, 15. veljače 2016.

Oma bistró - Barcelona

(iako riječi ove pjesme nisu usko vezane uz ovaj post - melodija je ta koja se savršeno isprepliće između napisanih riječi - post bez glazbe ne udovoljava)

Ima li što ljepše od jutra na putovanju? Ustajanje ususret danu koji obećava sastanke s velikim očekivanjima i nekim nejasnim osmijehom na licu.
Jutra u kojima biram boju šala prema boji svojih misli i obavezno uzimam šešir kojemu je jedini zadatak da spretno zadržava lavinu sreće koja se događa u mojoj glavi. Da mi ne pobjegne i da ne pobjegnemo zajedno. 


Jutra u kojima ne pričamo on i ja, samo se pogledima dogovorimo. Oko svega. 
Ujutro znamo bez ijedne izgovorene riječi da želimo isto. 


Ne trčimo više na putovanjima. Sjedimo više. Gledamo uokolo. Pa onda surfamo na internetu. Ja malo fotkam. Pričamo. Planiramo i planiram. Izgovaram često "ne mogu vjerovati da smo ovdje...". Na svakom mjestu. Zahvalna sam i upijam sve da mogu napisati. Tražim dobar kadar. Učim kako biti dobar fotograf i kako na fotki uhvatiti dobro svjetlo. Učim i kako prestati govoriti iste rečenice... 

Pijemo na putovanjima i kavu. To znate. I to onu koju sam pomno tražila. Znala sam da ćemo se kasnije toga sjećati. Kažu da se uvijek sjetiš onoga što si jeo i pio. Mi se sjetimo kave. Zamisli samo... 
Oma je kafić. Kažu hipstersko mjesto. Nazivaju ga i vrlo trendy mjestom. Moja observacija prije uključuje priču s vrlo dobrom kavom, vrlo dobrim osvijetljenjem te doista dobrom internet vezom. Mjesto s udobnim naslonjačima i izuzetnom atmosferom koja dopušta da gledaš u strop i razmišljaš kako ti je lijepo i kako si na trenutak bezbrižan.


Oma nudi i popularne bruncheve, no, u nama ne nalazi dobru klijentelu. Mi želimo samo dobro kafenisati. Kafenisati u carstvu stropnih bicikala. 



Oma je mjesto u kojem ispadate odlično na fotki čak i ako niste fotogenični. Instagram voli ovo mjesto. 


Dok naručujem drugu kavu, šapnem Omi da ću jednom napisati redak-dva o njoj. Za one koje s tog mjesta sigurno idu dalje i to s okusom sjajne kave koju pripremaju nasmijani Katalonci.
Za one koje znaju gledati u strop i u tome pronaći svu ljepotu ovoga života...

Oma bistró, zapišite...