ponedjeljak, 30. travnja 2012.

Moj Chicago

Čini mi se da je baš bio travanj 2010. kad smo radili plan za odlazak u Ameriku. Naime, imali smo nekoliko opcija i čini mi se da su se u tom nekom xy kafiću sve opcije svele na onu jednu, a ta se na kraju i dogodila na našem putu - plan New York - Indiana - Chicago - New York.
No, ipak kakvi jesmo, prije finalnog plana, ubacili smo sve opcije u Excel tablicu i računali koliko bi to sve skupa koštalo + čisto da znate, u cijeloj toj priči je bilo i naše vjenčanje u Las Vegasu. Za 50 dolara imaš vjenčanje, 14 slika i buket, a ostalo dodatno plaćaš. Ja sam zapela za Elvisa kao kuma i Cadillac... Seljanka - me, što ćete... Uglavnom, znali smo da u New York idemo (imali smo u planu vjenčanje prijatelja) znali smo da idemo do mjesta gdje je muž studirao (South Bend) i znali smo da je Chicago blizu, pa hajde da ga ne zaobiđemo. Trebalo je samo ukomponirati Las Vegas, možda LA ili gore Canadu i svašta nešto. Nadobudno! Skupo! Pomalo blesavo!
Pravi problem uvijek leži (i ležao je) u vremenu i novcu. Tko si u životu može priuštiti 3 - 4 tjedna landranja po Americi i hrpu love koja ti treba za isto?! U nekom trenutku smo odustali od Las Vegasa. Bila je to tako dobra ideja, no, jednostavno smo morali odustati. Odustali smo i od LA, Canade, rentanog auta i ture po središnjoj Americi. Odustali smo od dosta toga... Pomalo sam se razočarala što se neću udati te godine, no, ipak sam pustila razum da me vodi. Razum je govorio - to sve košta, smiri se!

Chicago - mjesto gdje želim živjeti!
U Chicago smo došli rentanim autom iz Indiane. Tihe, mirne Indiane. Meni jako lijepe (i sad se pola poznanika smije na ovo :) Dovezli smo se u centar, onako zgodni i veseli... Kao, evo nas ovdje. Ležerno. Ja sam se osjećala kao da idem kući. Ne znam zašto, no, nekako me grad na prvu osvojio. Ulaskom u grad mi je opet proletjela misao... kako je moguće da sam baš ja, eto, u tom gradu?! U kojem trenutku je moj život otišao u smjeru da si mogu/možemo priuštiti odlazak u Ameriku? Nakon što smo ostavili auto, ja sam doslovno trčkarala oko muža, uživajući u gradu, suncu, zelenilu i svemu što je nudio...

Savršen dan
Savršen dan uključuje muža (u mom slučaju). Priznajem da nisam od onih koji savršenim dan smatraju neradnim, u šopingu ili na trač partiji s frendicom. Ja svoj savršen dan dijelim s njim. Možda mi i zamjeraju prijateljice, no, nekako s njim ima sve smisla. Taj dan je itekako imao smisla. Nagovorio me na nešto što ne bih nikad pristala... da nije njega. U potrazi za dobrom kavom, naišli smo na super kafić, s Lavazza kavom ni manje ni više nego na 94 katu Hancock Towera. Tada sam mislila da je nemoguće da odem na tu kavu jer  se bojim visine i da me nitko neće nagovoriti, no, na kraju, stiščući ruku svom dragom nekako sam se našla u prenatrpanom liftu koji je vozio na taj... 94 kat. Sjećam se da sam bojažljivo izašla iz lifta i pomislila kako ću se sljedećim liftom vratiti dolje, kad sam vidjela pogled... pogled s Hancocka je nešto što se treba doživjeti... uglavnom, da skratim priču, kavu sam popila valjda nakon sat i pol (bila je suuuuper kao i kafić), a čitavo vrijeme sam fotkala i divila se samoj sebi kako sam hrabra i neustrašiva.







Vratit ćemo se...
Da savršen dan bude još savršeniji, muž me odveo u kazalište na Blue Man Group Performance. Do tog dana nisam znala o čemu se radi, no nakon dva sata fenomenalnog šoua, nisam prestajala pričati o tome. Ako se nađete bilo gdje gdje ta ekipa ima svoj performans, obavezno otiđite na isti... Takvo nešto još niste vidjeli. I taj dan... je došao kraju... navečer, prije spavanja sam ponavljala u glavi gdje smo sve bili i što smo sve radili taj dan i spoznala da ga želim ponoviti. Onako pred san sam šapnula mužu da bih voljela ovdje živjeti.
Nije se bunio.
Možda jednom i odemo...
... pa makar i na tu kavu na 94. kat :)

Broj komentara: 13:

  1. Sudeći po ovim slikama, ne bih se ni ja bunila. Ali baby steps, imam još vremena (bar se nadam!) :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Divno, divno, divnoooo :D krecem sa plalniranjem xixix LV moram nekako ukljuciti kao i to vencanje od 50$ :))))))

    OdgovoriIzbriši
  3. uuuu! pozelenila sam od zavisti! :) ja jako volim putovat a već dugo nisam otišla dalje od zg. ovi tvoji postovi su mi neka zamjena/utjeha za to. :) svaka čast, kad imaš cilj sve je moguće. i ja ti želim da jednog dana se nastanite u Chicagu! ja sam se tako oduševila sa Lyonom i čitajući ove tvoje postove u pravom sam iskušenju da se trgnem iz lijenosti i bacim na pisanje bloga i posta o mojim putovanjima...da se ne zaboravi. :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Baš me inspirirao ovaj post, sad i ja želim ići u Chicago, a Blue Man su genijalni!

    OdgovoriIzbriši
  5. 94 ???
    Sa knedlom u grlu i tripom da je tlo nestabilno bih se popela, jer je vredno ovakvog pogleda.
    Skoknite na kafu ponovo, a posle izaberite stan :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Senka, taj će me 94, kat još jednom vidjeti... zaista vrijedi!

      Izbriši
  6. I nakon dvije godine, jos te drzi :) Ja se kao ne bojim visine, ali 94. kat mi zvuci opasno :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ima nešto u toj Americi... mislila sam da će me zaobići ta neka očaranost, no... nije i još me drži :)

      Taj 94. kat nije šala, ali kad vidiš pogled... omili ti se!

      Izbriši
  7. divan post i krasne slike. i mene privlači Amerika, barem da je jednom posjetim...i Chicago.
    ne znam hoću li na kavu gdje si ti bila, mada je pogled vrhunski!:)

    OdgovoriIzbriši
  8. Howdy! This article couldn't be written much better! Looking at this post reminds me of my previous roommate! He continually kept preaching about this. I most certainly will forward this information to him. Pretty sure he'll have a good read. Thank you for sharing!
    my site: Rekomendacje

    OdgovoriIzbriši
  9. Od svega ovoga, ja sam samo videla tj okusila LAVAZZA kavu... a sve ostalo.. ko zna .... mozda... jednom...nekad...mada... volela bih :) Pozdrav.. uzivajte.. ti i tvoj muz ! :)

    OdgovoriIzbriši