petak, 2. lipnja 2017.

The Cool Hotel Guide

Volim već dugo vremena hotele, boraviti u njima, gledati ih u časopisima, na internetu ili pak na Instagramu. Oni mi nude jedinstvenu mogućnost da se na nekoliko dana preselim iz svog života u neki drugi. Biram(o) ih pomno i strpljivo prije nego otputujemo jer je ponekad teško pomiriti svoje želje sa svojim mogućnostima.


Iako kažu da hotelska soba nije toliko važna, kao niti hotel jer ako otputuješ, samo ćeš odspavati u njoj, pa je svejedno gdje si, ja se baš nekako i ne slažem.


Hoteli u kojima smo bili, a imali su neki sadržaj su nam bili itekako sastavni dio putovanja. Jutarnje buđenje uz brzu kavicu na terasi, zapisivanje nekoliko misli u blokić dok se sunčam na terasi ili pak lijepi erker s kojeg promatram život tog nekog grada, su mi itekako postali bitni.


Ph. Oysters.com

I zato ja, biram, dugo i pomno, slažem kadrove tog mjesta koje će nam biti dom nekoliko dana u glavi i zamišljam da je potpuno drugačije od svega što smo do sada vidjeli.

Ph. TripAdviser

Stoga sam i krenula s Instragram profilom: thecoolhotel_guide gdje postam neobične hotele u kojima sam bila ili u koje želim ići u suradnji s Instagram zajednicom ili nakon pretraživanja po internetu.

Ako imate kakvu preporuku ili se upravo nalazite u tom nekom super cool hotelu, dodajte #thecoolhotel ili #thecoolhotel_guide kako bih mogla podijeliti fotku na Instagramu i saznala za to neko vaše divno mjesto u svijetu hotela.


petak, 12. svibnja 2017.

Praktik, Barcelona i mi

(klik, klik)
Nisam vam još ispričala jednu priču o lancu hotela Praktik u Španjolskoj. Spomenula sam ga već nekoliko puta u starim postovima, ali još uvijek nije dobio svoj post. Nepravedno, znam.
Ne znam, doduše, bi li ga nazvala lancem, zvuči grubo, neromantično i ocvalo. Ja bih ga nazvala, onako, više nekim lančićem. Neka bude platinastog sjaja.

Ph. Praktik Rambla archive

Ja vam baš tako nekako odem, često, vrlo često onamo. Izgubim se u bijelim dugačkim zavjesama koje se njišu na povjetarcu mojih misli i samo, dišem. Udahnem i izdahnem. Nekoliko puta. Zapetljam se u tim zavjesama, onako dječje, i kao da ne tražim izlaz.
Ne javljam se isprve kada on zove moje ime. Ja samo dišem. I žmirim.


  Ph. TripAdvisor


Zašto Praktik? 
(predragi Otmar u pozadini  - kliknime)

U Praktiku smo završili slučajno. U našoj kući, najbolja mjesta za spavanje/hotele, nalazi on. Ja se volim gurati da sam ekspert, no, ako treba naći nešto odlično, a pritom ne skupo, on je taj koji nalazi. Ima dovoljno strpljenja da uvijek pobjedi u toj bitki, iako bitke, zapravo, niti nema.

U Praktik Rambli smo bili prvi put 2009. godine. Hotel se tada otvorio na lokaciji nedaleko ulice Ramble (onog "vrevastog" dijela). Već su fotke na Bookingu obećavale. Ulaz je bio toliko fascinantan da nam je trebalo neko vrijeme da dođemo do recepcije (iako se samo radi o 10 metara). U tom je ulazu čak i Murad Osman, godinama kasnije, snimio jednu #followme fotku. Ako to nije dokaz da je ulaz divan, ne znam što je :)

Ph. Murad Osman

U Praktik smo došli u prvom tjednu njegovog početka rada. Svaki dan su nas iznenađivali novim predmetima u sobi. Jedan dan je došao telefon, drugi dan lampa, a ja sam svaki dan iščekivala da vidim što nam dalje nose. Utvaram si da su ga stvarali dok smo boravili u njemu. Mi smo svjedočili i radovali se predmetima koji su trebali već biti tamo i ranije.

Ph. TripAdviser

Ph. http://www.yourlittleblackbook.me


Praktik Rambla (a i svi Praktik hoteli) su napravili još jednu cool stvar. Napravili su suradnju s brandom H2O te su sve kupke, šamponi tog branda. Ja sam se zaljubila u taj miris i isti mi još dan danas evocira nevjerojatnu erupciju pozitivnih emocija, sjećanja na Gaudijev grad i stropove ovoga hotela s oko 3m, kada god ga pomirišem.
....a mirišem ga jer sam napravila zalihu gela za tuširanje dok smo još bili u Americi...
Neka mi život miriše na odmor, to je bila parola kad sam odriješila kesu.

Miris, zavjese, balkoni, zelene pločice u kupaonici, zgrada iz 19. stoljeća, visoki stropovi, i glava puna osjećaja sreće. Ne znam kako je moguće, no, taj mir koji sam imala tamo,  taj nevjerojatni mir i zadovoljstvo, te sieste i propuh u glavi, prizivam svaki put kad je u glavi strka i zbrka od života. Kao da to mjesto štiti, grli nevjerojatno jačinom i ne da da se osjećaš sam, nesretan i tužan.

Ph. Praktik Rambla archive


Bili smo u hotelu 9 dana i mogu reći da je uz  hotel Wiesler, ovo mjesto na koje se vraćam i vratit ću se.

Drugi  neki Praktik - Garden mu je ime

Iako se Praktik Rambla i ja pratimo neprestano, što na Instagramu, što na Facebooku, nije nam bilo suđeno da gledamo kroz prozor tog hotela i 2015. Cijena sobe se udvostručila od onda kad smo bili, i ljubav je ovaj put bila ipak preskupa. Međutim, vođeni mišlju da koncept Praktik hotela u Barceloni i Madridu može biti samo i jedino uspješan, bez obzira u kojem od njih odsjednemo, dogovorili smo se da ćemo stvarati sjećanja u jednom drugom Praktiku, i to ovaj put Gardenu. Centar grada i dalje u pitanju, simpatična priča i iza ovog hotela, H2O šamponi i dugačke bijele zavjese.

Ph. me

Napravila sam test za sebe i njih te sam htjela vidjeti mogu li jednako biti sretna u njihovoj najjeftinijoj i najskupljoj sobi.
Bili smo tako 3 dana u jednoj i 3 dana u drugoj sobi. Nije im bilo jasno na recepciji što pokušavam, no, nisu se previše zamarali. Siesta samo što nije počela. Njima je svejedno u kojoj je tko sobi. Siesta. Ili mi.

 Ph. Hotel Praktik Garden archive

Ph. Hotel Praktik Garden archive

Moj eksperiment je urodio plodom. Najjeftinija soba je bila preuska, imala je premalo mjesta za stvari, pogled je bio na obližnju zgradu, ali se nalazila u Barceloni. Bila je čista, simpatičnog dizajna i mirišala je na H2O. Bila je naša i nije smetalo što nema te dugačke zavjese.
Nakon tri dana, skupili smo svoje stvari i preselili u veći krevet, kupaonicu i balkon. I, rekla bih, više stropove i atmosferu koja je bila ipak ponešto drugačija od one prve sobe. Bilo nam je lijepo. Imali smo onaj wow efekt kad smo ušli. Ja sam se igrala fotografa i htjela sam zaustaviti čestice prašine na svojim slikama.

***
Međutim, bili mi u jeftinoj ili skupoj sobi, ono što se računa je da smo bili u Barceloni. Gradu kojem se vraćamo neprestano... Opet... I opet.

Praktik koncept je nešto što pratim i nikad mi neće biti dosta onoga što on nudi. Nikad se neću zasiti te njegove atmosfere, iako sam došla samo prošetati gradom.

Ph. Hotel Praktik Garden archive

četvrtak, 9. ožujka 2017.

Sve moje kave. Ili the best of. Od Zagreba do Amerike.

Naša putovanja se danas čine kao neki stari filmovi i neka prošla vremena. Usudim se reći da smo bili smjeli. Pakirali smo stvari nekoliko puta godišnje, otvorena srca. Ostavljali dio sebe tamo negdje gdje ne pričaju naš jezik. Gledali smo u prozore zgrada i zamišljali da tamo živimo mi. Ja bih kriomice pogledala još i dva tri druga prozora i zamislila i izmislila priče tih ljudi u tom gradu. Vječito bih se pitala kako su oni baš ovdje, u tom gradu, a ja ili mi ovdje, u svom gradu. U kojem je trenutku to odlučeno i tko je odlučio? Nisam nesretna s odlukom, samo me interesira tko je odlučio?

U zadnje vrijeme biram mjesto za kavu po broju stranih jezika ljudi koji ih govore upravo na tom mjestu. Oni me vode onamo kako želim ići i osjećam se ispunjenom. Uskoro otvaraju i novo mjesto bliže mom domu i poslu. Definitivno provjerite C O G  I  T  O. 
Ljestvica za kavu je visoko postavljena. Ne znam kako sam došla do toga. No, visoko je. Uskoro krećem i sama u samostalno spravljanje iste i igranje okusima. Bit će to moj osobni kućni hipsteraj.Obožavam se razbacivati tom rječju. Kao da imam 25. Ponovno.


Kroz ovaj post imam namjeru proputovati cijeli svijet. Ako želite, možete sa mnom. Ako ne, samo bacite oko na sličice. Danas je to isto ok.

Rado se sjećam naše zadnje kave u Beču. Tamo se ne možeš spotaknuti na prosječnost. Kod njih to ne postoji. Kod njih i ti prestaneš biti prosječan. Ide kao bonus uz kavu.



Osjećam uvijek neku sreću kad odem u Nømad u Barcelonu. Kad ga se sjetim, mogu stvarno namirisati to jutro. Mogu otići onamo i kada sam ovdje. Ludost, znam. Mogu, zaista.



Post ne može proći bez neizostavne šangajske kave pune istine. Pune sjete i sreće. Kako bih mogla izostaviti?



Čekaj, a San Francisco i Fourbarrel? Mi, klinac i ekipa sa skriptama okolo? Mjesto na kojem nisam imala štreberske naočale. Apsolutno neprihvatljivo, a opet toliko prihvatljivo.



Moment kad sam shvatila da imam odličan popis mjesta za kavu za Moskvu, nakon što sam napisala da je tamo kava očajna? Kako bih mogla zaboraviti Les i Double B? Tamo govore mojim najdražim jezikom. Nemoguće je prijeći pored toga.



I sami početak mojih priča o kavama. New York. 2010. Hipsteri prije hipstera. Vrijeme kada je slikanje kava iz ptičije perspektive bilo ludost. Moj Gregory's. Moja prva prava kava u New Yorku.


I opet na kraju posta, misija ispunjena. Otputuješ i kad nemaš za to mogućnosti. Tješiš se da nije sve u kupljenoj avionskoj karti. Ima nešto u tim uspomenama. Još ne blijede i još se mogu, malo, strpjeti da klinci malo narastu. A onda... probajte nas zaustaviti :)

Uživajte u danu! U kavi!

NOTE! Post je sponzoriran u obliku nevjerojatnih erupcija osjećaja dok je pisan.
PLEASE NOTE! Ovo je možda najskuplji post koji imam. Trebalo je proći silne kilometre da bi uopće bio napisan. A tek oporaviti se od svih tih uspomena i vratiti se u svakodnevicu nakon toga. Vrijednost je uistinu neprocjenjiva.