subota, 30. travnja 2011.

Musée vs. Muzej

Pada kiša kao iz kabla. Peti dan u Parizu. Možda i šesti (tko više broji). Imamo samo jedno odredište na koje moramo otići. Kafić Angelina. Nakon kafića možemo otići u hostel. Ili eventualno šetati po kiši.
Kafić smo obavili (sjećate da sam pisala o tome) i poslije krenuli u avanturu zimamije_padakiša_silamijenawc_idemodoma?...
I tako, s tim mislima i takvim dijalogom (uglavnom se ja žalim) nismo prošli ni 50 brojeva ulice Rivoli kad smo ugledali prekrasnu zgradu.
Dugačka i ogromna. Skroz se uklapa u Pariz. Sviđa nam se. Lupili jednu, dvije slike (onako za sjećanje) i krenuli dalje. Isprva nismo odmah primjetili da je to muzej. Nekako smo se baš ugodno iznenadili kad smo došli do ulaza i vidjeli da je to Musée des Arts décoratifs. Iskreno, nisam ga pronašla u svom vodiču i nitko me nije poslao tamo pa sam nekako bila zadovoljna da smo baš nabasali na njega. Bez ikakvih očekivanja smo ušli u njega, malo se preplašili njegove veličine, ali opet spremno smo krenuli istraživati. Na tom putu je bilo svega... svega, svega...
Čak sam se sjetila svog djetinjstva kad sam vidjela Disneyeve junake u plastičnoj verziji. Mi smo doma imali ovog lijevog patka :)

Nakon 70tak fotki u fotoaparatu, pregledanih masu eksponata, 3 sata hodanja, odlučili smo se za odmor. Odmor je bio na zadnjem katu gdje smo mogli sjesti u dizajnerske stolice i gledati filmiće u kojima se one pojavljuju. Ja sam sjela u ovu :) I danas ju želim (pišem opet ovo u slučaju da muž virne na blog. BTW košta 4500 $. Sitnica :)


I tako ja još uvijek sjedim na ovoj fotelji (super je, jel da?) i vi se pitate zašto to sve pišem? Zbog fotelje? Zbog Pariza? Zbog fotelje :)?
Pa evo krenimo redom:
Prvo, pišem zato što vam savjetujem da odete u Pariz i to baš u ovaj muzej. Super je!
i  drugo, zato što me danas jedno mjesto podsjetilo upravo na ovaj muzej. Dakle, bili smo danas u našem Muzeju za umjetnost i obrt. Otišli smo na toliko hvaljenu izložbu Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata. Svidjelo nam se. Ne opet toliko da mahnito vadimo fotoaparat. No, bilo je ok... Muzej me podsjetio na to koliko je zapravo predivan iznutra i koliko je lijepo imati iskustvo obilaženja muzeja iz svog grada i iz nekog drugog, iako nije identična izložba. Podsjetio me i na to koliko zapravo još uvijek premalo obilazim kulturne sadržaje u svom gradu. Sramim se priznati da još ima muzeja u Zagrebu u kojima nisam bila, a volim ići u muzeje.
Iako u ovom muzeju nisu imali stolice, niti obične, niti dizajnerske, mi smo se otišli odmoriti na neko drugo mjesto. U Eliscaffe na Ilici. Tamo su imali neke nove stolice u kojima smo mogli ćaskati i uspoređivati dva grada, dva muzeja...

No, jedino me još buni, sviđa li mi se više pogled iz ovog muzeja u Parizu:

ili iz ovog u Zagrebu?
Hmmmm....

nedjelja, 10. travnja 2011.

Indiana vs. Zagorje

Fotografije kukuruza
Let New York - Chicago. Dalje pravac Indiana. Očekivanja gotovo nikakva, no veseli što dolazim u nepoznato. Bar meni nepoznato. Put od nekih dva sata vožnje se otegnuo i evo nas u autu na autocesti stojimo već nekoliko sati. Iskreno, ne znam zapravo točno koliko smo stajali jer sam zaspala u jednom trenutku. Uvijek zaspim u nekom trenutku (bio film, putovanje ili nakon ručka. Nekad baš i bezveze onako zaspim.)
Dolazak u kasne večernje sate prvo u South Bend, a potom i u Culver. Ranije nikad nisam čula za te gradove niti pomišljala da ćemo ikad otići tamo. Kako je već bio mrak, nisam ništa vidjela, no bila sam oduševljena. Ne znam točno čime, ali to nepoznato je bilo baš onako... super!
Dolazak u Indianu je za mene bilo pravo osvježenje nakon 4 dana New Yorka. U Indiani vrijeme sporije teče i kukuruz je nekako drukčiji. Imam i slike. Kukuruza. Vrijeme se ne može slikati :)

Zagorje - "obećana zemlja"?
Ovaj vikend smo proveli u Zagorju. Zagorje je u Hrvatskoj. Indiana je u Americi. Zagorje relativno dobro poznajem. Brežuljkasti kraj, lijep priroda. Indiana ravni kraj, lijepa priroda. Indianu ne poznajem. U Indiani sam imala fotoaparat. U Zagorju nisam. Zašto? Imam li problema s brežuljkastim krajevima? Podcjenjujem li naše Zagorje?
Sinulo mi je sve to kad smo se vozikali po selima Zagorja. Sve mi je bilo nekako normalno. Kao, u Hrvatskoj sam. Znam da imamo kukuruz, koke i konje. Fotografirati ih, nisam vidjela kao važno. No, u Indiani sam sve to fotkala i oduševljavala se. Zakaj? Kaj su njihovi konji bolji od naših? Kuruza isto?

Zagorje i tridesetogodišnjaci
Ne želim umanjivati ljepote Hrvatske koje hvalimo na svakom koraku, no što Zagorje može ponuditi tridesetogodišnjacima? Ima li smisla odlaziti u Zagorje? Treba li ponijeti fotić ili ne?
Borila sam se tako nekoliko dana i zaključila da nema zaključka. Sve ovisi o osobi. O tome kako organiziraš svoje putovanje, slobodno vrijeme. Jesi li u Indiani ili Zagorju, zbilja je svejedno, no kako si proveo vrijeme i jesi li zadovoljan takvim provedenim vremenom je jedino važno. Zagorje smo ovaj put prošli uzduž i poprijeko i saznali sljedeće: Muzej krapinskog pračovjeka u Krapini je uistinu zanimljiv i ispunio je naša očekivanja, Lucija - kafić/slastičarna u Krapinskim Toplicama (ima i u Zaboku, reklame na svakom koraku) je jako lijepo uređen(a) i ima jako, jako lošu kavu. Lavazzu. Ups! Varaždin je jako lijep, odličan grad za život, mlade parove i idealan grad za bicikl. Možda najidealniji u Hrvatskoj. Kava - nije bitno! Restoran Zlatne ruke ima odlične štrukle. U Turističkoj zajednici grada Varaždina radi simpa lik iz Dalmacije i o Starom Gradu zna samo da je tamo izložba kukaca. Kjut :)
Selo Špičkovina zbilja postoji. Dvorac Gjalski ima novu legendu - ženu u crvenome. Mi ju nismo vidjeli. No, priča se prodaje. Kupaca ima...

Umjesto zaključka
Hoću li se vratiti u Zagorje? Sigurno hoću... Hoće li me oduševiti?
...

 A hoću li se ikad više vratiti u Indianu? 
...



Pitanja za promišljanje (a možete i odgovoriti)
1. Biste li u svom gradu (ili okolici) fotkali tri kuglice sladoleda s preljevom?
2. Biste li u svom gradu (ili okolici) fotkali zgrade i krovove?
3. Jeste li ikad fotkali crkvu u koju idete redovitu na misu? Izvana? Iznutra?
4. Kad ste zadnji put uslikali rječni most u svom gradu ili okolici pa čak i državi?
5. Imate li fotku glavnog trga svoga grada?
6. Na vašem frižideru se nalazi i magnet iz grada u kojem živite? A iz cijelog svijeta?
7. Imate li fotku s policajcem iz svoje države? Iz susjedne?

ponedjeljak, 4. travnja 2011.

Croatian coffee

Otvorila sam blog jer sam htjela sve svoje uspomene i dogodovštine iz bijelog svijeta ostaviti na jednom mjestu i možda nekome dobrim savjetom uljepšati putovanje.
Otvorila sam stranicu na FB jer sam htjela svakodnevno komunicirati s ljudima koji vole slobodno vrijeme.

No, kako je velika odgovornost svakim svojim postom biti interesantan, šaljiv, zabavan i u drugoj zemlji, danas odlučujem biti u Hrvatskoj, u Green Roomu (kako ja odmilja zovem svoju zelenu radnu sobu) i odlučujem piti najbolju kavu u Zagrebu (i šire). Također, odlučujem imati najkraći post (jer je radni ponedjeljak) i kavu s malo više mlijeka!
(Kava by husband :)

Have a nice day/life!