Kad nad Moskvom padne mrak...

... vaše vrijeme tek počinje. Umor ne poznajete u tom gradu. U Moskvi ne. Pulsirate zajedno s gradom, i kao da ste pomalo ludi od sumanutog tempa, ali idete dalje... lakiranih noktiju ili ne... svejedno. Omotavate se da ne promrznete i krećete, istodobno znajući i ne znajući kamo. Taj vas grad nosi, a vi se spremno prepuštate.
Reći ću vam i to... Moskva zna da vam pišem o njoj i čeka vas. Kao što čeka i mene. I to je ta ljubav kojoj pobjeći ne možete. Želite pobjeći?
Žao mi je. To je nemoguće! Uhvaćeni ste kao ja! I, znam da vam je potajno drago zbog toga.

Kad nad Moskvom padne noć...
... užurbano hodate gradom, pogled na čizme vas u to zimsko vrijeme baca u očaj (pitajte se samo zašto), ali ono slabo svjetlo ispred vas, na kojem piše Китайский Лётчик Джао Да obećava pravu rusku večer. Konobar pleše oko vas, votka neobično hlapi, razgovor ne prestaje i na trenutak zaista poželite ostati do jutra. Jutarnji plan koji ste imali se izmotava i kesi vam se u lice....

Rekli ste da ne volite votku? Ajoj, žao mi je, morat ćete ju zavoljeti. Pravog ruskog doživljaja nema bez nje.

Kad nad Moskvom padne neka druga noć...
... za vas vrata otvara teatar i njegove popratne prostorije. Neku drugu večer ne želite u teatar, želite baš u prostoriju-dvije do. I tu drugu večer nastupa u kafiću restorana neki mađarski ciganski bend (a ja zaljubljena u takvu glazbu - klikni, oh klikni na link...) i jednostavno prestaneš vjerovati u slučajnosti... znaš da te Moskva poznaje i radi to namjerno. Glazba u nekoj drugoj prostoriji, ti u trećoj, tvoje misli prati samo ta... votka i osjećaj da si u Moskvi, sve se vrti oko tebe, prostorija, žamor, lusteri... sretnost... znam, želite reći da je to pijanstvo, no, nije... to je nešto kao...
(minutu pričekajte, tražim riječ)...
...to je rusjanstvo? 

I kad nad Moskvom padne noć...
... i kad svi vaši internet izvori presuše i želite potražiti novo mjesto i kad želite još, još i još od grada, da pamtite, da pričate i pišete, uvijek zapamtite da ono mjesto na uglu, pored kojeg prolazite tih dana,  nudi baš ono što vam treba...odmor, toplinu, radijator za mokre čarape, sporo osoblje, radno vrijeme do ranih jutarnjih sati, ekipu koja tamo provodi sate (i sate) pijući jedni drugima piće, s cigaretom koja kruži na sve strane,  i... tako divne plate s kiselim krastavcima, ribom i nekim još, neznamkakosezove, kiselim povrćem.
Nemojte ga zaboraviti. Napišite ga negdje. Nije bar za frizuru, toaletu i štikle. Više je za dušu. Za mokre čarape, reklo bi se...

A kad izađete van, i hladnoća vas zagrli, sigurna sam da će vas, kao i mene, grijati pogled na moćan grad, kao što je Moskva...