Kava u Moskvi

Radno je, radno ovih dana. Tek si dopuštam minutu ili dvije da otplovim mislima u Moskvu, a onda se onako dobro ošamarim po lijevom obrazu (desno me žari još od američkog sanjarenja) i nastavim raditi. Ipak, subota je, pustit ću kočnicu i spustiti se do snježne Moskve. Idem po kaput i šešir. I čašu vina (pričekajte neću dugo)...

Kad hodam Moskvom, uvijek sam pomalo na rubu suza. Od sreće naravno. Prolazim tako pored mjesta gdje sam nekad bila i hvata me neka čudna sjeta. Kao... kao...
... kao da ne vjerujem. I onda opet s noge na nogu, hodam, smrzavam se, gledam sve oko sebe, ne bih li zapamtila sve te divne zgrade, te pognute ljude, taj ruski šarm.
Nabrajam pridjeve na ruskom, slažem kadar po kadar u glavi, vadim fotoaparat i zaustavljam vrijeme.
Još ovdje, ovdje i... još samo tu. Molim još samo da prilijepim svoje osjećaje i dobivate savršenu sliku.
Evogac. To je to...

Nekad sam pisala svakakve komentare o Moskvi, davala dvosmislene signale kad je o Rusiji riječ, no, ovaj put, samo želim reći istinu. Istinu o gradu na slovo M. negdje u zemlji na R.

Kava.
Kava i Moskva.
Kava, Moskva i ja.
Mjesta za kavu.
Da... mjesta za kavu s dobrom kavom, glazbom, atmosferom i da.... zaboravih reći kavom :) - postoje. Vidjela sam ih. Svojim očima (ali i očima djevojke imena na K. - Привет К.!). Dva su to mjesta. Za sada...

Лес (Les) - mjesto gdje kava ima okus dobre kave (to je svo moje znanje o kavama). Mjesto gdje dolazite sa svojim fakultetskim prijateljima i raspravljate o noći koje se jedva sjećate i to baš na kavi, s rukavicama s odrezanim vrhovima. Zelenim i crvenim.
Mjesto je to i dugih šutnji, 23 stranice neke knjige i kolača od neki dan. Za mene je Лес sasvim sigurno jedna dobra priča. Na trenutak imate dojam da ste negdje u Europi, ali, vas turoban konobar podsjeti svojom nezainteresiranošću da je ipak riječ o zemji na R. To je meni Лес. Zapamtite ga, svidio bi vam se!

Дабл би (Double B) - uđeš, izuješ mokre, snježne čizme, sjedneš "u izlog", naručiš kavu, radiš plan razgledavanja Moskve, virneš preko ramena svojoj suputnici imena na K. i primijetiš studenticu književnosti koja čita knjigu od 489 stranica (minimalno), radeći bilješke koje imaju smisla. Kafić je to gdje radi mnogo ljudi, teško uopće brojiš koliko, no, nimalo ti nije teško izbrojati da ima 7 stolova sve zajedno. Zašto, pitaš se, oni svi tu rade... no, i dalje srčeš kavu, koja ima okus one tebi dobro spravljene i uživaš u gradu imenom na M. To je meni Dabl Bi kafić.

Рекомендую!