subota, 30. listopada 2010.

Frizeri, djeca, Pariz...i ja

Vrijeme je za novu kavicu i radujem joj se cijeli dan. Umirem od želje da nešto napišem o frizerki kod koje sam jučer bila. To je sto i prva frizerka kod koje sam došla. Inače, imam neki problem s frizerkama i frizerskim salonima. Ne volim postati njihova stalna mušterija. Čim se to počne događati ja mijenjam frizera. Ne volim kad sve znaju o meni i kad postajemo neki površni prijatelji dokle god znam da mi ti isti ljudi peru kosu i masiraju vlasište. Shvatila sam da se ti frizeri prestanu truditi kad sam u njihovim rukama prečesto jer kao sad sam stalna mušterija pa neka se ne trudim kad mi nekad ne stave regenator na kosu jer imaju gužvu, a znaju da ću ionako opet doći u srijedu. Ja tada mijenjam frizera. Ne pričam ništa loše o njima, samo bježim. U mom poslu su svi ljudi bitni. Uvijek. To me naravno košta vremena i živaca, ali zadovoljna legnem spavati i takvom se budim.
Jučerašnji dan je bio vrlo buran, puno posla i još sam k tome navečer trebala biti na jednom rođendanu. Dok su moje prijateljice sve odreda glancale svoje štikle i frizera obavile u neko pristojno doba bez stresa, ja sam iza 19 sati, u petak, trčeći tražila frizera jer nisam imala snage oprati sama kosu i isfenirati ju (čitaj sat i pol ju ravnati). Moj trenutni stalni frizer me odbio jer je u gužvi (!?), a ženskice u kvartu su mi postale preodbojne. Znaju čak i gdje živim jer je stan preko puta salona, a vidjele su me jednom i na balkonu. Znak da se ne pojavim više. Kažem vam, imam zbilja ogroman problem s frizerima.
Ulazeći u frizerski salon zadihana pitam gospodičnu ima li vremena za jednu frizuru, na što će ona, samo uđite baš nemam što za raditi (?!). Krene ona s pranjem kose kadli počne o vremenu danas i o tome kako je strašno postalo hladno te da mrzi ovo doba godine. Mislim si ja u sebi, draga moja, sa šezdeset ćeš željeti vratiti vrijeme i proživjeti sretno sva godišnja doba, samo da ti je opet dvajst i nećeš ništa mrziti, no, umjesto toga kažem nešto u stilu, da, da, baš je hladno...
Naš razgovor je išao u standardnom ritmu kod frizera:
"Jel prečvrsto?"
"Nije" 
"Ako je prečvrsto Vi samo recite"
"OK"
"Jel voda prevruća"
"Nije" - kažem.
"Ako je prevruća Vi samo recite"
"Hoću"

Završi ona brzo s pranjem, lijepo mi bila izmasirala vlasište, šamponiranja koliko treba, dala mi trach novine i krenusno u avanturu. Ona u avanturu mog ravnanja kose, a ja u trach avanturu. No, dvije minute kasnije, krene ona nekako spontano o raznim temama, ja se uključim, ona potakne još nekoliko dobrih tema i tako se nađemo ona i ja usred razgovora o ginekolzima, ženama i njihovim potrebama, njezinom spontanom pobačaju (UF!), djetetu koje ima, o mom nemanju djeteta i malo pomalo krene ona nekako s pitanjima o mojim putovanjima. Uf, nije mogla bolje. S 10 kn što sam mislila ostaviti kao napojnicu, dižem na 15 kn.
I tako se ja raspričala o putovanju u Ameriku gdje sam bila s mužem (o Chicagu i New Yorku), kombinirala sam i s pričom o ljetu u Barci sa svojom prijateljicom i još se usto pohvalim kako idem u Pariz za koji dan te kako se želim pripremiti za isto. Naći neka mala mjesta gdje ću uživati s mužem na kavici.
  
Sluša ona mene vrlo pažljivo, lijepo neko stvorenje, gleda i govori kako je i ona oduvijek htjela putovati, no čini joj se nakon svega što smo si ispričale da mojoj priči nešto nedostaje. Govori ona dalje, Vi puno radite, puno putujete, sretni ste, doduše, dosta umorni, ali sretni, sve ide u dobro smjeru, no ne mislite li da bi bilo najbolje da ostanete trudni i imate dijete?

BUM! BUM!
To je nešto što je njoj uljepšalo život, nešto za što živi, što je dalo smisao svemu. Nastavlja ona dalje, vrijeme je da darujem djetetu dio svog života, uživati i dalje mogu... no, vrijeme je, tridesete su tu.
Tik-tak, tik-tak!
Govori ona i dalje, kad ćete imati dijete, jednostavno će se i Vaša putovanja prorijediti jer ćete svom djetetu htjeti pružiti komfor i neće Vam padati na pamet putovati po cijelom svijetu. Pričala je ona i dalje, i zbilja ne znam u kojem trenutku sam se isključila i počela razmišljati o tome, kako je zapravo bespredmetno voditi ovakav razgovor. Žena je u uvjerenju da sam karijeristica koja ne želi imati djecu, moja putovanja vidi kao moje ego tripove, misli da je to što mi je trideseta na vratima razlog da već moram imati minimalno jedno dijete, a o drugom već razmišljati... i što sam mogla reći? Da, da, mi radimo na djetetu ili ne, sada nije vrijeme, moram još vidjeti Amsterdam i Rejkjavik...
Sve to zajedno mi je bilo i simpatično i naporno... Da rezimiram... 
Djevojče je bilo vrlo drago, imalo je svojh 27 godina, sina od 3 godine, muža i užasno želi još jedno dijete. Salon neće otvoriti jer je sama sebi rekla kako neće u sljedeću trudnoću ući kao nečiji šef. Pored svega valja spomenuti da joj je frizura odlična. Mrzi ovo godišnje doba.
S druge strane, s već dobrim naznakama nikad bolje frizure, ja, koja imam svojih 29 godina, muža, 15 sati dnevnog rada i svoju firmu, zadovoljne klijente, dosta dobre prijatelje i predstojeći put u Pariz.

Ne znam je li me taj razgovor trebao natjerati da izađem iz salona i imam grižnju savjest, počnem intenzivno raditi na djeci i zaboravim na sitne stvari koje me raduju (kako je to u jednom trenutku i ispalo)... Ne znam.
Znam samo da djecu volim, nije nikakav problem da mi se dijete dogodi, no kad svakog dana čujem da bih obzirom na svoj način života i godine bilo bolje da imam već jedno dijete, jednostavno mi dođe da odem u taj Pariz i tamo ostanem zauvijek. Kartu već imam, a i znam jedno super mjesto za kavu i čaj. Za novi početak više nego dovoljno...

Hoću li opet otići kod iste frizerke? Možda i odem, svakom treba dati drugu priliku :)

Broj komentara: 13:

  1. Baš sam se nasmijala! Ja isto imam problema s frizerima, jer nikad mi ne žele napravit ono što tražim (ne kužim u čemu je problem, ako ću platit da budem zelena ima me pofarbat u zeleno, šta ne?), međutim uvijek sve završi na tome kako "imam divnu gustu kosu ali za ovo je preteška, ne to ne bi bilo dobro, vama ne bi stajalo" itd...Tih sat vremena su mi valjda najduži u životu, jednostavno nemam mira sjedit u stolici! Zato u salonu i nisam često! A što se djece tiče nije ona jedina, ima jako puno takvih koji misle da ono što njih čini sretnim mora nužno usrećiti i druge! Pa nismo svi isti pobogu! Ajde ti u Pariz i očekujem da se vratiš s hrpom sličica i dojmova! Buon voyage!! ;))

    OdgovoriIzbriši
  2. Drago mi je, iskreno, da znam da ima ljudi koji također imaju neki "problem" s frizerima ili im je tlaka otići kod istih...Istina je da smo različiti, ali nekako ljudi baš upiru prstom u zadnje vrijeme i pitaju pitanja vezana za djecu...kao da ću roditi njima jednog dana, a ne sebi... Odoh ja u Pariz, šta je tu je, kad trbuh jednom počne rasti, objavit ću to cijelom virtualnom svijetu i pokojem frizeru...do tada :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Hehe draga moja Putnice, mislim da svaka od nas, koja je već u godinama koje su realne za nekakve daljnje korake u životu poludi od silnih dušebrižnika koji svi mahom od reda pokušavaju utuliti u glavu da je vrijeme da imamo dijete, kasno je!?, biti će sve teže ostati trudna,itd itd..Ma pun mi je kufer tih osoba, jer se zaista ta crta odjednom tako drastično pomakla dolje, a da te nitko ni ne pita kako se ti osjećaš i koje su tvoje želje i stavovi o tome svemu. Razumijem te u potpunosti, ovaj post je napisan tako da se mislim većina nas mladih žena osjeća prozvanima..La vie est un! Uživaj, jer imamo vremena za sve što poželimo. PUSA

    OdgovoriIzbriši
  4. jaaaao frizerke, neiscrpna tema. buduci da sama ne perem kosu (nesposobna + luda kosa) nekoliko puta nedeljno moram da sednem na stolicu :)
    a kako hocu da to uvek bude sa minimalno napora, a sa maksimalnim efektom... doshla sam do jednachine da mi je potrebna stalna frizerka
    i nashla sam je!
    vec 6 godina idem kod iste, chitam trach chasopise i razmenim tek pokoju rech.
    nit zna dal imam dechka, nit gde izlazim, nit gde putujem, ma skoro nishta.. uzivancija :D

    OdgovoriIzbriši
  5. Париж прекрасен! Наслаждайся и нафиг "парикмахерш")

    OdgovoriIzbriši
  6. @Jelena - lucky you!!! ja nikako da sredim u glavi taj dio oko frizerki i frizeraja. Mislim da je sve pošlo od majke koja se uvijek nesretna vraćala od frizera i šišala se potom sama... :)
    @Gri - Буду! Со мной поедет и моя хорошая прическа :))))

    OdgovoriIzbriši
  7. Fantastično si ovo napisala,baš sam se nasmijala!
    Kao da su moje riječi, imam jako loše mišljenje i iskustvo sa frizerskim salonima.
    Ne volim odlaziti u njih ali na žalost moram, imam gustu,valovitu kosu kojoj treba čvrsta ali ne gruba ruka, da ju izravna ili uvije. Na žalost nisam do sada susrela ni jednu frizerku koja to može.
    Ne kužim tko njih uopče pušta da rade po salonima.
    Imaš jako zanimljiv koncept bloga, odlično pišeš i zanimljiva si, sve pohvale!
    Dobila si novog followera koji će uživati u tvojim tekstovima.

    Veliki pozdrav, Zondra Art

    OdgovoriIzbriši
  8. Zondra Art,drago mi je da si dosla na kavicu :) Hvala za pohvale,nego uzvratila bih istom mjerom,ali ne znam na kojoj adresi,pa mi samo pusti link...
    bTw moja cvrsta,valovita kosa je u nekom arty repu i imam bolove na tjemenu svaki put kad legnem spavati,ali nekako ne znam jel bi uzivala ou razgovoru o pariskom kisnom vremenu na francuskom ili cak engleskom :)

    OdgovoriIzbriši
  9. Evo mene opet. "Ukradem" malo od svog radnog vremena, i čitam, i uživam u tvojem pisanju. Ne brini se zbog raznoraznih "dobronamjernih" savjeta po pitanju što ste to ili koga sve ti i muž trebali imati do sada. Uživajte punim plučima. Sve ostalo će doći. Kada osjetite da je vrijeme. I to će onda biti pravo. p.s. od mene frizerke brzo odustanu, jer uporno šutim na sve pokušaje. OK, nisu krive, ali ja jednostavno ne volim baš pričati ... lijep pozdrav

    OdgovoriIzbriši
  10. Hehehehhehe :) I ja sam prilično često mijenjala frizere. Onda sam shvatila da ionako nitko ne zna s mojom kosom, pa je svejedno. :)Kod ove zadnje sam se prilično zadržala jer je žena odmah shvatila kad sam joj pristojno dala do znanja da sam ja došla na farbanja i šišanje, a ne u ispovjedaonicu.
    Što se tiče davljenja na sva moguća sam alergična. Ja sam osobno silno željela dijete, ali onda sam u šetnjama bježala po parkovima od mama, jer me udaviše :( Mislim dobro, apsolvirale smo, dijete mora prdnuti, podrignuti i sve drugo redom, ali jel' možemo mi sad o nećemu drugome osim nikad viđenih čuda prirode koje ste vi rodile? :)
    Davljenje oko toga zašto i kako to da još nemam djece, a kasnije zašto samo jedno i sl. , strašno! :(

    OdgovoriIzbriši
  11. Oprostite što sam ipak malko sretna što ima još ljudi kao što sam ja. Barem po viđenju djece i frizera...
    Mislim da ima za mene nade i za jedno i za drugo, no molim samo da to ne rješavamo na najgorem mogućem mjestu - kod frizera ;)

    OdgovoriIzbriši
  12. hahaha...ja stvarno citam sve hronoloski, pa me kopka,da li si opet posla kod ove mladice?
    a za cjelokupan razgovor sa doticnom frizerkom, samo kazem Ajoooj.
    i ja imam muku sa frizerkama...mogu iz iskustva reci da su frizeri bolji-i bolje shvate problem sa kosom,a ne dave TOLIKO

    OdgovoriIzbriši
  13. Znaš da jesam. Kao treba joj dati priliku. Na kraju nije bila ona već neka druga. Dok mi je prala kosu toliko me izvrijeđala da se pitam kako nisam izašla van sa šamponom i kako bi ona rekla: sa suhom kosom, sa lošim pramenovima koja se petlja i koju treba hraniti gotovo svakodnevno. Marš, mislim si!
    Idem kod druge sad. Ništa bolje, ali je cijena barem manja. :))

    OdgovoriIzbriši

Sve moje kave. Ili the best of. Od Zagreba do Amerike.

Naša putovanja se danas čine kao neki stari filmovi i neka prošla vremena. Usudim se reći da smo bili smjeli. Pakirali smo stvari nekoliko p...