petak, 15. veljače 2013.

Putujemo ... kući...

Prošlo je neko vrijeme od zadnjeg posta. Tko me prati na Facebooku ili na Instagramu (travel_girl_ana) znat će što se događalo zadnjih mjeseci u mom životu po pitanju putovanja. Ovaj put se nisam skrivala, jasno i glasno je vrištalo s mog profila, ovog ili onog, gdje se nalazim i s kime. Napredujem u tom pogledu...
No, zadnje putovanje me je opet, iznova, ostavilo bez daha. Ne znam što mi se opet dogodilo. Kao da sam prvi put putovala, prvi put se vratila kući i kao da ne znam kako pronaći odgovarajuće ladice za moje emocije.
Neću lagati! Želim zaista na svom kojemgod profilu objaviti novu adresu, i to onu američku. Postala sam kao oni neki ljudi koji sanjaju neku daleku čudesnu, predivnu Ameriku i igraju lutriju kako bi dobili vizu. Lutriju još preskačem, ali sanjam tu Ameriku.
Ono što je interesantno, nije da sam očarana Kalifornijom (gdje smo ovaj put bili), ili da sam uzela pijesak s obale, dotakla ocean, gledala u sunce...
... ja samo želim skupiti naše stvari i otići 6-9 sati unazad, negdje gdje život drugačije miriše...

Broj komentara: 12:

  1. tvoja zadnja rečenica me malo štrecnula...
    jel zaista miriši drugačije?

    OdgovoriIzbriši
  2. Draga Zubo, meni tamo miriše onako kako treba. Uvjerih se i ovim drugim dolaskom u Ameriku. Još jednom i ponovno... Ima naša Hrvatska hiljadu i jednu prednost, no, kad sve "sračunam" - i dalje pakiram kofere...
    Puno smo se družili s ljudima u Americi, saznavali o životu, bili neko vrijeme kod prijatelja i shvatili da nam ne bi bilo strano biti tamo i prihvatiti taj način života. Njihov stres je neki drugi stres, ne ovaj koji ja poznajem...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ja te razumijem i potpuno podrzavam. ucinite to sada da se ne bi kajali kasnije.... :)
      fotka je prekrasna i tek sad vidim da mi je promaklo pa postova :)

      Izbriši
  3. Potpuno te razumijem i podržavam u tvojim maštanjima, jer i sama pokušavam nešto slično.. Iako je lakše povjerovati u izjave kao što su "Trenutno nigdje nije sjajno, cijeli svijet je u krizi", mislim da to ipak nije tako..Mislim da život doista drugačije miriše izvan ove naše lijepe, ali tako depresivne i smrdane zemlje...

    OdgovoriIzbriši
  4. Zvuči mi jako poznato...istina je, ili ti 'miriši' ili ne...meni je mirisala još prije putovanja za Ameriku, a nakon povratka svaki dan mi miriši sve jače :/ Ja sam jedna od ovih koji ju sanjaju svaki dan, lutrija mi ne gine :D Moramo razraditi plan na sljedećoj kavi u Velvetu;)

    OdgovoriIzbriši
  5. ima nešto neopisivo što osjetim svaki put kad pređem granicu. Ne znam je li to zaostavština iz prijašnjih vremena kada je crta bila jasno podvučena između nas i njih ili se radi doista o nekoj lakoći postojanja. Kao da jesi zato što si jesi, a ne zato što bi trebao biti nešto što uglavnom nisi i ne možeš biti. Samo odi i javi...

    OdgovoriIzbriši
  6. Jedva čekam nove postove. Piši nam sve!!

    OdgovoriIzbriši
  7. ajoj samo zamišljam koje iskustvo i nadam se svom takvom uskoro.







    http://babylovesfashion.blogspot.com/

    OdgovoriIzbriši
  8. nadam se samo da, ukoliko se odlučiš za ameriku, tamo mirišati cijelo vrijeme onako kako sad osjećaš :)

    OdgovoriIzbriši
  9. "gdje život drugačije miriše..."... Suuuuuper receno!

    OdgovoriIzbriši