četvrtak, 23. lipnja 2011.

Kad biznis ima priču...

Volim kad svaki biznis ima svoju priču, kad ljudi rade stvari koje uistinu žele. To se vidi, osjeti i to se cijeni. Ovih dana se baš susrećem s ljudima koji rade na svojoj priči, zarađuju i uživaju u tome. Živo se sjećam svih svojih biznisa. Rado spominjem da sam s 10 godina htjela raditi na placu (ako se dobro sjećam i jesam), lijepu svoticu sam zaradila na Badnjak kad sam osmislila tombolu i prodavala ju svojim ujacima i njihovim ženama, u srednjoj školi sam se bacila na prodavanje kozmetike Oriflame i Avon, skupljala režije u zgradi, prepisivala maturalne radnje (jer nisu svi imali tada kompjuter, skener i printer) i naposlijetku, najdraže zarađen novac je bio kad sam počela izrađivati nakit. Majka je vrlo kreativna i nekako sam mislila da uz malo truda, nešto gena :) mogu i ja nešto proizvesti. Bili su to ispočetka nespretni komadi nakita, koji su kasnije postajali sve ljepši i zanimljiviji. Ispočetka svima poklanjate, sretni ste što netko hoće nositi vašu kreaciju, a onda, nekako brzo, se javlja potreba da nešto i prodate. Prodate frendici, susjedi, a polako se javljaju i neki drugi ljudi. Nije tada bilo blogova koji bi pomagali i promovirali vas, ili dobro znanog Facebooka. Sve je to išlo malo sporije. Moja priča s nakitom je zapravo bivala sve ljepša i pomagala mi je kroz srednju školu (financijski). Kad je nakit platilo jedno ljetovanje, shvatila sam (i to vrlo rano) da čovjek sam sebi može pomoći i napraviti sve što hoće. Samo mora imati ideju i to željeti. Danas živim jednu takvu priču, doduše ne baš vezanu uz nakit, ali vezanu uz Rusiju, i to se vidi, kažu :)!

Moja torbica :)
Nedavno sam imala priliku upoznati Danijelu Bilić, mladu dizajnericu koja je pobjedila na Krpi.hr sa svojom torbicom. Odlučila sam kupiti od nje torbicu i bilo mi je drago što je našla malo vremena da sjednemo i popijemo kavu zajedno. Jako je lijepo kad mladi ljudi imaju talent i ideju i svjesni su da ništa ne pada s neba. Mlada Danijela se nevjerojatno trudi, toliko je topla i skromna, a radi prave bombone od torbica. Ona će daleko dogurati... a i dalje uživa u tome što radi. Svaki detalj njezinog rada (bilo kroz torbice ili promociju istih je razrađen) i priča ima smisla! Torbicu čekam, samo da znate i ne mogu  iščekati :)
Kakve to veze ima s kavom, osim što pijem istu dok vam ovo pišem?! Pa ima veze jer mjesto gdje smo muž i ja pili kavu u Sarajevu ima priču. Čak i da nismo čuli istu od vlasnice, priča se osjetila. Takvo mjesto zaslužuje da dugo živi u Sarajevu i da ga posjećuju oni koji su veliki kavoljupci i sladokusci. Zato vam to i pišem. Rahatlook je mjesto u Sarajevu, gdje možete popiti pravu bosansku kafu, popiti čaj od ubranih trava i plodova s područja BIH-a, a deserti su pripremani na temelju starih recepata i svaki dan vas uz standardnu ponudu dočeka i nešto novo, spravljeno po receptu gazdarice. I da... možete kupiti čajeve, pekmeze i tako ponesti dio priče sa sobom...
p.s. Hvala Jeleni za preporuku i gazdarici Snježani za vrijeme koje nam je posvetila.

p.s.s. Ako imate svoju priču, koju živite, molim stavite link u komentar!


Broj komentara: 5:

  1. Hvala ti na linku na Danijelinu stranicu. Bacila sam pogled na Kolekciju, torbice su joj stvarno fenomenalne. A tvoja, crna, što reći, divna je :))
    I hvala na još jednoj zanimljivoj crtici s vaših putovanja.
    Lijep pozdrav.

    OdgovoriIzbriši
  2. nekako sam uspjela propustiti ovaj post. u zadnje vrijeme sve više raste u meni potreba da se izražavam kreativno, i sve mi se čini da će mi život otići u tom smjeru.kad se moja priča koju živim još malo razvije, stavit ću ovdje link;)
    i slažem se,dobiti novce za nešto u čemu uživaš raditi je najslađe.

    OdgovoriIzbriši
  3. i ja imam svoju pricu jer prenosim obiteljski posao-užarija Orešković na svoje torbice,sklopila svoj krojacki posao i njohov u jedan-torbice i nazvala sam ih Senny bags-pa pogledajte na faceu...

    OdgovoriIzbriši
  4. Lijepi i inspirativni post! Imaš osjećaj da tako malo ljudi u Hrvatskoj radi nešto kreativno i od toga doista i živi! Torbice Danijele Bilić su me isto kao i tebe oduševile, pa sam o njoj jednom prilikom napisala post koji stvarno puno ljudi čita i vidi se da im se doista sviđa njen rad. U kreativnom biznisu sam već godinama i samo mogu reći da iza svega stoji beskonačno puno posla, nade, strpljenja, čeličnih živaca (s obzirom na stanje u Hrvatskoj), ali i zadovoljstva! Želim ti da ti se što više ljudi javi s komentarima na ovaj post, jer stvarno mi se čini da je premalo uspješnih priča.. Sretno svima! http://alexandramaradin.blogspot.com

    OdgovoriIzbriši
  5. @Zuba - čekam, čekam objavu :)
    @Senka - torbice su skroz simpatične, bit će posla!
    @ A M A R A D I - sad kad sam vidjela da smo u susjedstvu, to u Prečkom, bit će prilike i vidjeti se :) U Hrvatskoj nije ništa lako, zato treba volja! Nadam se da će biznis ići uzlazni putem!!!

    OdgovoriIzbriši