petak, 6. svibnja 2016.

Morska priča iz Španjolske

Pročitala sam krišom nekoliko stranica knjiga. Zadovoljno sam se nasmiješila sama sebi jer sam uspjela ukrasti tih 20 minuta vremena da uronim u neku priču s mjestom radnje u Moskvi. Naravno da je radnja u Moskvi, gdje drugdje?
Ok, mogla je biti u Španjolskoj. No, nije.
Zato je ova koju sada čitate upravo tamo. Radi ravnoteže u svemiru. Mojem.


Ukrasti vrijeme za sebe, nije više tako lako kao nekad, iako, morate znati, ne posustajem... ali, da, nije baš tako lako... zapravo postalo je zanimljivo koliko je izazovno. Navečer samu sebe pitam hoću li radije ići ranije spavati i biti odmorna ujutro ili recimo surfati internetom, raditi stvari za posao, pisati blog, čitati knjigu... pogađate sigurno, ja se bacam u krevet.


Svaku večer imam novi plan za sljedeće jutro i svako jutro uz kavu gledam planove kako se odlučuju izjaloviti. Pa što... ponekad je i biti bez plana, jako dobar plan...


Tog maja (sad će i godišnjica) imali smo jako dobar plan. Otići izvan Barce na plažu. U Sitges. Mjesto 35 km udaljeno od Barcelone, svega pola sata (ili nešto više) vožnje vlakom za svega nekoliko eura. Kad guglate Sitges iskaču slike gay klubova, zgodnih muškaraca, partija i plaža. Međutim, mi odlazimo van sezone, znamo da će nas "ludnica" zaobići i pripremljeno očekujemo da se u gradu imena Sitges ništa ne događa. Očekujemo samo jedan lijep dan na plaži, nekoliko stranica knjige i pijesak u japankama. Za svega nekoliko eura.

Vlak staje u centru. Upravo kod tržnice. Nakon šopinga (voće im je diiiivno!) laganim korakom kroz 10tak minuta stižete do prve od 17 plaža toga gradića. Bacamo oko na još dvije plaže i smještamo se. Uzimam ležaljku, stavljam šešir i razmišljam ni o čemu. Ni o čemu.
Palim gumb na kojem piše - pusti, otpusti, opusti. U fusnoti piše sada i tu.
More, valovi, oblaci, ptice...


Sigurna sam da ćete moj gumb pronaći van sezone u Sitgesu. Bojim se da su ga za vrijeme sezone pijeskom zatrpali turisti. Nemojte ga tada tražiti.


3 komentara: