utorak, 9. prosinca 2014.

Festival u Marradiju

Marradi 

Marradi. Tko bi rekao da ćemo se naći tamo.
Marradi. Zvuči zabavno i kao da nudi mnogo.
Marradi. Negdje u Italiji, u Toskani, negdje gdje ljudi gase svjetlo u 21:10.
Marradi. Negdje visoko u planinama, blizu daleke vreve velikoga grada. Negdje iza sedamdesetak zavoja.



Pričamo o Marradiju
Naši izleti postaju u zadnje vrijeme vrijedni pričanja. I to sasvim slučajno. Čini mi se kao da ljude zabavljaju naša putešestvija. Čini mi se kao da ona mijenjaju ritam mog i tuđeg života... pogotovo te priče koje imaju smisao da su besmislene. 





Pišemo pjesme o Marradiju
Marradi je baš taj gradić, usred šume, negdje blizu Firence o kojem bih htjela pisati. Gradić u kojem pokraj rijeke na kojoj sam leži morate, sasvim sigurno, dobiti pjesnički poriv. Isto tako poriv da pijete možete dobiti pokraj lokalnih kafića. Da pijete mnogo, ali dobro. Toskansko, crno. Do 20h. 



Ne istražujem o Marradiju
Kako smo se našli ondje? Voljela bih da vas uvučem u neku luuudu priču, ali odgovor je zapravo jednostavan. Naime, internet je moćna stvar. Katkad i lažljiva, ako ne čitate između redaka, ili ne bacite oko na nekoliko linkova prije nego se uputite nekamo.  
No, još uvijek sam jako sretna što sam lijeno odradila posao kad je u pitanju Marradi. Jer... da sam to marljivo odradila, tko zna bismo li se vozili do tamo.
I sad kad me pitate, želim li ponoviti taj... stanoviti Marradi? Kroz širok osmijeh odgovaram da. A prije nego me pitate zašto, krećem s pričom...

Kesteni u Marradiju
Marradi ima tradiciju. Festival kestena u listopadu. Svaku nedjelju. Festival za koji se lokalci spremaju, djeca štede novac za gumene ljigavce, a stanovnici susjednih gradića i većih gradova, rado dolaze na izlet.
Marradi ima tradiciju osmijeha. Iskešenih zuba i pregača. 
Marradi miriše po kestenima. Po kolačima od kestena. 
U doba Festivala, stanovnici Marradija odlaze spavati u 21:25. Marradi živi za Festival. 






Kestenovita cesta
Mi smo došli nakon duge vožnje, kroz zavojitu cestu, s velikim očekivanjima. Željeli smo probati velike kestene i mirišati po kestenima kad se vozimo nazad do Firence. Željeli smo kupiti razne domaće proizvode od kestena i pričati priču prijateljima o gradu Marradi. Kesten je riječ koje smo se držali vjerno. 



Koncert kestena
I... dobili smo sve to. Dobili smo i puno više. Dobili smo koncert kod fontane, živahne poglede ljudi s prvog kata neke zgrade u Marradiju, dobili smo atmosferu, velike i ukusne kestene, pogled na život negdje drugdje.







Grad kestena
Nismo puno tražili, no, dobili smo puno. Nismo očarani gradom. Nije to takav grad, iako... mogao bi dati neku priču i dublju od ove moje. No, Marradi je uspomena. Koju ponavljaš jednom, u listopadu i toga si svjestan. Svjestan si svega toga kad ga ostavljaš iza sebe u retrovizoru i pogled odjednom usmjeravaš naprijed. Svjestan si nekako da ostavljaš ljude da žive negdje iza sedamdesetak zavoja, u i na planini, u gradiću gdje kesteni mirišu jednom godišnje...  



Marradi je to. Nemojte googlati. Otiđite, zapamtite ga i pomirišite. 
U listopadu.


3 komentara:

  1. predivne fotografije, baš si nam dočarala atmosferu ovog festivala...naslađi su mi onaj dida i baka koji gledaju sa prozora:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I meni su ostali u sjećanju... drago mi je da sam zabilježila dionjihov života...

      Izbriši
  2. Ovo je predivno i bajkovito! Najviše volim te postove koji me stvarno namame da negde želim da odem. To si sad uradila. :)
    Wandering Polka Dot

    OdgovoriIzbriši

Sve moje kave. Ili the best of. Od Zagreba do Amerike.

Naša putovanja se danas čine kao neki stari filmovi i neka prošla vremena. Usudim se reći da smo bili smjeli. Pakirali smo stvari nekoliko p...