ponedjeljak, 5. svibnja 2014.

Hotel na W

Pitali ste me. Mislim... pitali ste, kako se zove hotel u Grazu iz prošlog posta...

Onaj hotel koji nudi takav sapun za ruke da jednostavno kupujete na recepciji i jedan za ponijeti kući.
Onaj hotel koji uveseljava simpatičnim porukama posvuda...



Pitali ste ... koji to hotel nudi restoran s predivnim muralom i susjedni kafić s kavom koja kod vas proizvodi spontani mmmmm dok ju pijete...

Speisesaal

Tribeka


I je li do hotela ili do dobro izabranog trenutka, ja zaista ne znam.... znam samo da ja skroz patim na lagane bijele papuče za jednokratnu upotrebu, pogled na rijeku i svijeću uz prozor.
Vidim da više cijenim slobodne trenutke, bijeg od same sebe i spontane korake po cesti nekog grada koji nije tih dana moj. Je li hotel tome pridonio... opet, kao kroz cijeli post... ne znam...


Teško nastavljam dalje pisati... samo još...
... dajte još samo trenutak da uronim nazad u to jutro u kojem je jedini plan zapamtiti miris posteljine i onog sapuna za ruke...



... molim i za trenutak tišine jer upravo biram prikladan kadar za tu jednu fotografiju po koju sam zapravo i došla...

Je li to hotel, ili smo to mi, ili je pogođen dan u tjednu... ne znam...



ph. by Travel Girl

I dok čitate, ako može, pozadina nek bude baš ova pjesma, baš ove Sally...



Broj komentara: 8:

  1. mhmmm kako sam se lako teleportovala :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Samo mala crtica o nekom hotelu, a s toliku duha. Ma kad samo jednom rečenicom možemo nekog preseliti na to mjesto i taj moment. Kažeš: "Je li to hotel, ili smo to mi, ili je pogođen dan u tjednu... ne znam...". Obožavam ovo pitanje :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja se tako zaljubim u neka mjesta... mogu o njima pisati i maštati danima

      Izbriši

Sve moje kave. Ili the best of. Od Zagreba do Amerike.

Naša putovanja se danas čine kao neki stari filmovi i neka prošla vremena. Usudim se reći da smo bili smjeli. Pakirali smo stvari nekoliko p...