Tourist in Shanghai

Upravo me natjerao lychee čaj kupljen u Šangaju da napišem ovaj post. Možda je i vrijeme imalo svoje prste u tome. A, možda, tako lako izbjegavam raditi neke poslove pa pišem ne bi li se udaljila... Kažu da ljeto još nije ni počelo pa nekako mislim da imam još vremena za sve.

Kako bilo da bilo, tu smo sada. Ti i ja. I.. nadam se da ne smeta što smo danas u ovom postu na ti.

Uzimaš sigurno cigaretu i vino dok čitaš. I ja bih, da nisam danas na čaju. Šangajskom. Cigaretu već godinama preskačem, ali je redovno upotrijebim u rečenicama na blogu.
Dobro se snalazi u ulozi objekta. 

Tri su stvari o kojima ću pisati. O zenu, kombinacijama i rijekama. Vidjet ću još kojim redom...

Tea market u Tianshanu

Šangajske kombinacije

Iako su one odjevne bile izazov jer je roba iz kofera postala nakon jednog nošenja i silne vlage nenosiva, ja bih više sljedeću skupinu napisanih riječi organizirala u smjeru kombinacije dnevnog rasporeda jednog putnika u tome gradu. Šangaju gradu.

Nije da se hvalim (opet) i nije da imam listu na kojoj zapisujem kvačice, ali kad se otisnem dalje od Zagreba imam sulude planove. Spavam minimalno, hodam maksimalno, sretno konstatiram nakon nekoliko dana da mi hlače padaju jer ne stižem jesti sve svoje (nepotrebne) obroke i vrlo neobično počinjem nositi svoje marame. 

Turist sam. Sve mogu. Nisam kod kuće. 

Cool sam. Ili nisam.

Potpuno nevažno.

Ja i moj prijatelj

Shvatila sam da se drukčije ponašam na bližim destinacijama i onim daljim. Na daljim jednostavno ubrzam svoj ionako već brz tempo. Kao... tko zna je li ovo jedini put da ću biti u ovome gradu. Ili kao... grad zaslužuje da ga optrčim... 

Šangajske dnevne kombinacije bi ovisile o vremenu. Prognozu nikad nisam tako vjerno čitala. Prema njoj sam planirala što vidjeti, kako doći do tamo i koju obuću ponijeti. Kad bi išla ponovno onamo, ne bih se toliko opterećivala. Jedino znam da bih uzela gumenjače i kabanicu bez obzira što je ljeto. Vama savjetujem isto ako odete u onome smjeru.

Šangajske rijeke

Šangajske rijeke ljudi su rijeke koje zamute kadar kad ih pokušate uslikati. Brzi su! Ostavljaju tako zamuljanu sliku da ne znate bi li ju obrisali ili ostavili da upamtite. Nose sve pred sobom i ne mare. Žive svoj život i primijete te samo nekad. Čini mi se baš onda kad i ti njih primijetiš. Ništa novo. Kad uploviš u njihovu luku, jednostavno preuzmi i njihov tempo. U metrou, restoranu ili negdje drugdje. 

Ne znaš kineski? Takav grad i ti ljudi jednostavno zaslužuju da znaš dvije tri fraze. Ponijet ćeš nečiji mili pogled nakon izgovorne riječi kineskog i uljepšat će ti sljedećih nekoliko minuta.

Nanjing road - glavna ulica

Druge dvije rijeke, osim već navedene rijeke Ljudi, su Huangpu i Yangtze.

Pogled na Pudong i rijeka Huangpu

Šangajski zen

I bučni gradovi nude zen. Moderni zen. Ako ne nađeš, ne brini. Izmisli ga! Za moja zen mjesta ne znam jesu li izmišljena ili ne. Zapiši pa možda ih i obiđeš. A ... možda se i naljutiš na mene jer sam izmislila. 

Ionako živimo tako brzo da vjerojatno nećeš imati vremena ostaviti komentar da mi to kažeš...

Oprosti, evo zatvaram oči i tamo sam... 

caffeine-shanghai.com = zapiši-dođi.com

Pusti još koju minutu, znaš da padam na zen ...

Šetnja po French Concessionu krije lijepe fotke

Obližnji gradić Zhujiajiao krije mjesta za kavu i razmišljanje,
možda najljepša u okolici

Narodni park skriva jezerce i lopoče koji plešu na kiši

Ph.me

Bird's Nest i China World Tower

Peking arhitekturno nudi mnogo, od hutonga do zgrada s nekoliko desetaka katova, od palača s lijepim krovovima do stanova s kreltkama. Kako je u mom društvu na putovanju bio moj dragi prijatelj, po struci arhitekt, imala sam priliku ubaciti u svoj plan još i neke zgrade i mjesta po njegovoj preporuci. Nisam mnogo znala o nekim arhitektima, građevinama, no, bilo mi je neizmjerno drago saznati.

I znate što? To mi je ulješalo sliku grada...

U sljedećih nekoliko postova ću vas polagano voditi po Pekingu kroz građevine. One su ipak ostavile najveći dojam...

Bird's Nest, 鸟巢 Niǎocháo (arhitekti Herzog i de Meuron)

Birs's Nest u brojevima: 

• 2003. započela gradnja
• 17000 radnika radilo na izgradnji i podizanju stadiona
• The Times je objavio da je 10 radnika poginulo pri izgradnji (iako je Kineska vlada zanijekala takvu informaciju)
• korišteno 110 000 tona čelika iz Kine
• kapacitet od 80 000 mjesta u gledalištu
• najudaljenije mjesto od terena je 140 m
• 28.6. 2008. službeno otvoren 

Travel tips  - doći krajem dana, za lijepog vremena. Od metro stanice Olympic Park (Linija 8) treba dobrih pola sata pješke do ulaza u Olympic Green. No, putem možete uloviti sjajne fotografije. Isplati se :)

Ja i Bird's Nest - nakon cjelodnevnog tumaranja gradom, dobre kave, ceremonije čaja, šopinga i pljačke, ovo je mjesto gdje sam se osjećala da dišem. Nebo se plavilo, začudo, a promet i gužva su ostali na vratima ovog Olimpijskog centra. 

China World Tower (neboder potpisuju Skidmore, Owings and Merrill)

Najviša je zgrada u Pekingu, visine 330 m, s 81 katom. Sagrađena je 2010. godine, nakon 5 godina gradnje. U neboderu se nalaze uredi, šoping centar, Shangri-La Hotel te restoran Atmosphere i vidikovac na zadnja dva kata. Trenutno je najviša zgrada u Pekingu, dok u Kini među ostalim neboderima zauzima tek 17 mjesto. 

Travel tips  - sići na metro stanici Guómào (Linija 10) - kratkom šetnjom se stiže do nebodera. Ukomponirati s kupovinom na Silk Marketu. Kava/pivo/klopa u restoranu Atmosphere - obavezna!

Ja i Toranj - u odličnom društvu, opijeni gradom i njegovim mogućnostima, bojažljivo ulazimo u lift, za nekoliko sekundi izlazimo iz njega i nalazimo se na 80 katu, u predivnom restoranu s pogledom na grad. Bila je noć, no, nije smetalo. 
Neprikladna odjeća i frizura nisu nikome naštetile.

Atmosfera je idealno ime za ovo mjesto.

Pivo 58 juana, salata od pekinške patke 90 juana (1juan = cca 1 kuna). Moguće je samo prošetati restoranom bez ikakve narudžbe. Osobno bih preporučila da odriješite kesu ionako neće puno potrošiti u ovom gradu.

To be continued...

Peking - uvod

Zašto baš Peking?

Nekoliko ljudi koje poznajem se čudilo mom odlasku u Peking. Peking u lipnju? I, uopće, zašto baš Peking? Naravno da je mjesecima prije putovanja procurila vijest o širenju ptičje gripe u Kini, a i  susjedna Sjevera Koreja je poslala nekoliko poruka - čini mi se, Amerikancima... i... sve je to trebalo imati veze s mojim odlaskom u Kinu (?)

O Kini nikad neću dovoljno napisati, i vjerujem, nikad neću pripremiti sve vas na ono što vas čeka, stoga vam svima želim jednu Kinu. Nešto ću ja napisati, nešto vi, i možda dođemo do nekih zaključaka. 

Ove svoje, podijelit ću s nekolicinom vas. Ako ćete baš dobro čitati, možda i otkrijete sočan detalj s mog putovanja... hmmmm, zaintrigirani? Ne? (*gubim publiku polako*)

O stvarima koje sam naučila

Naučila sam:

1. da postoje zemlje u kojima ne možeš disati. Toliko je zagađeno da nakon nekoliko dana, u jednom trenutku (ili u više njih), jednostavno ne poželiš udahnuti taj zrak. I ako to nosi sa sobom ono što nosi... k vragu i sve...

2. da postoje zemlje u kojima možeš disati.

3. da se moram veseliti svaki put kad vidim da je nebo plavo. Neki ljudi nemaju priliku vidjeti nebo onakvim kakvim ga mi vidimo. 

4. da se s Kinezima možeš sporazumijeti - rukama, nogama, na kineskom... 

5. da stranci mogu preživjeti u Pekingu jer je hrpa natpisa napisano, što na pinyinu, što na engleskom. 

6. da ne gledam u kuhinje kineskih restorana

7. da ne slikam krovove hramova nakon 3 dana boravka jer... jednostavno nema smisla,

8. da je taksi dosta dobra opcija. Taksi na taksimetar, ne taksi na dogovor.

9. da moram nositi lovu u nekoj torbici unutar majice jer ću tako izbjeći da mi sljedeći put netko mazne novčanik s lovom.

10. da nikad nisam dovoljno naučila o putovanjima i ponašanju na putovanjima (vidi točku 9).

Bilo je zapravo jako puno stvari koje sam zaista naučila. Jako puno događaja koji su me naučili mnogočemu i jako puno predrasuda sam prekrižila u glavi, no, ponešto sam novog i ubacila. 

Prodaje se... 

Obitelj na okupu

... jer stupanje ima smisla...

Desert

Žohari za ručak

1989. 

Ono kad ne vidiš zgradu od smoga

Snađi se, druže...

Izgubljeni u prijevodu

E, u Pekingu je baš... super? Fora? Predivno?

Kad su me pitali kako ti je bilo u Pekingu, nisam mogla odgovoriti na pitanje. Na to pitanje ne možeš odgovoriti da ti je bilo super. Nije ti bilo ni grozno. Bilo ti je čudno, čudnovato, previše i premalo, želiš ponovno onamo i nikad više, zapravo, želiš se vratiti da budeš siguran da je zaista tamo "tako" i da zaista ti ljudi žive tako kako žive. Želiš uloviti stvarnost svojim aparatom, a zapravo ju ne želiš gledati. 

Peking iz tebe izvlači osjećaje za koje nisi znao da postoje, i one dobre, i one manje dobre. Peking te i šamara. O, silno može ošamariti, kao i oženiti (posebice na svojim tržnicama). Peking luduje tvojom glavom, ne da ti da zaspiš noću, ujutro ti obavezno da novu dozu adrenalina kad prelaziš ulicu dok ideš na doručak...  

Svima nam želim jedan Peking, prije svega, da naučimo cijeniti život. Čak i ako treba u kredit za takvo putovanje, vjerujte mi, dolaskom nazad, mijenjate svoj život i pronalazite načina da otplatite taj kredit. Jer Peking vam sve to napravi. 

Dakle...

... svi u Peking!

Veš

Pranje veša

As u rukavu

Drugačiji standardi

Sve što hoda, jede se...

Udaja u Pekingu

Odjeća s pogledom na Drum Tower

Lova i kobasice

O Kaliforniji nisam znala da...

Odlazak preko Oceana je čudnovata stvar. Imate osjećaj da vas čeka neki novi, bolji svijet. Djelomično je tako, no, kad odete preko oceana u neke gradove (kvartove) iz omiljenih tinejdžerskih TV serija i sruši vam se malo carstvo koje ste sagradili u svojoj mašti o tim mjestima, jednostavno želite svima reći, podijeliti to razočaranje i nekako im ukazati da ne rade istu grešku.
Iako, kad sam pričala o tome sa svojim prijateljima, naišla sam na neodobravanje... kao, bila si na Beverly Hillsu i nije ti se svidio? (kolutanje očima, lansiranje na hejt listu i još štošta). Ili... "ja bih sve dao da odem tamo" - i ja bi, pa sad žalim za dva dana koja nisam provela negdje drugdje. No, to sam ja...
Uglavnom, eto moje nisamznala liste

Nisam znala:
1. da San Francisco ima odlilčan Zuni restoran.
2. da u San Franciscu ima toliko beskućnika.
3. da je u SF-u sve lijepo što nije dio turističke atrakcije (savjet: zaobilazite Pier 39, a svakako uđite u Japanese Tea Garden u Golden Gate Parku, iako ste tamo prvenstveno otišli u muzeje de Young i California Academy of Sciences)

4. da i u odličnim kafićima, vrlo hvaljenim na webu, kava nije okusa na koji smo navikli, pritom interijer i atmosfera obora s nogu - govorim o Fourbarrelu - mjesto na kojem vadim svoju fiktivnu skriptu iz torbe i markere te podvlačim definicije, mičem naočale (koje mi stalno padaju) s vrha nosa i izuvam cipele ispod stola. To je takav kafić. Onako studentski...

5. da je sve tako skupo. Zaista sve je skupo. Amerika uopće nije jeftina. Točka. Naravno, outleti vas mogu razveseliti, no, turizam ima itekako svoju cijenu.
6.  da ću plakati ispod Golden Gate Bridgea.
7. da ćemo imati sobu u Hiltonu u srcu San Francisca na 16. katu i dobiti za njega vrlo pristojnu cijenu - da ne kažem nisku.

8. da je Los Angeles grad koji baš i nema što ponuditi
9. da je Hollywood mjesto na koje se nikad više ne želim vratiti. Glavna ulica zakrčena turistima, beskućnicima obučenima u zvijezde koji vonjaju i da je Hollywood znak jaaaako daleko i slabo se vidi.
10. da je vožnja od SF-a do LA-a obalnom stranom nešto najljepše što sam vidjela.

11. da je Beverly Hills fora samo u seriji
12. da Rodeo Drive ma svega nekoliko desetaka metara i nema sniženja
13. da je Santa Monica Beach jedno jako lijepo mjesto na kojem možete provesti lijep dan

14. da neću umočiti noge u Ocean. Opet.
15. da Santa Monica ima zen mjesto - Zengo restoran s otvorenom terasom na vrhu zgrade s odličnim menijem, neobičnim okusima sladoleda i lavazza kavom - najboljom u tih 2 tjedna boravka u Kaliforniji
16. da je Pasadena odlično mjesto na kojem je dobro odsjesti ako hoćete posjetiti LA i okolicu
17. da je najbolji savjet koji smo dobili upravo onaj koji se ticao smještaja u LA-u. Naime, naš američki prijatelj je ozbiljno rekao da se u LA-u Downtownu ne odsjeda. Sad mi je jasno i zašto.
18. da je vožnja od LA-a do SF-a kroz unutrašnjost Kalifornije nešto najljepše što sam vidjela (uz obalu koju sam već spomenula)

I nisam znala da  ću se opet morati vratiti jer sam neka mjesta propustila vidjeti...

Mislim da ću zaobići Los Angeles. I mislim da nikad nisam niti slutila da ću zaista to ikada reći.

"Divlja Barca" :)

Što volim kad mi netko uvali nekoliko dobrih savjeta kad sam u nekom gradu ili još bolje kad me po njemu "sprovede". Imale smo tako ja i frendica sreće, prije dvije godine, kad nam se Baca dogodila. Baš dogodila. Nekako je to bilo vrlo spontano. Sjedile smo u bircu u kvartu na kavi, koja je prešla u travaricu (kao da se sjetimo starih studentskih dana), a završila pivom. Nije da sam u godinama kad se hvalim pijanstvom, ali to popodne je jedno od boljih maglovitih dana koja su mi se dogodila u maglovitom stanju. Naime, u tom kuckanju čašama, zezanju, razgovorima o svemu i svačemu, sinula nam je ideja da odemo u Barcu. Nudili su se jeftini letovi, pa ono kao, ajmo malo. Taj sam dan nekako uspjela doći do interneta i kupiti nam dvije povratne karte za Barcu. Mislim da jedna nije bila više od 100 eura po glavi...
I, eto, sutradan sam/smo se probudile, onako, s kartom u džepu.
Planove nismo previše kovale jer nismo imale puno vremena i nije nam se previše dalo. Ja sam se jedino primila traženja na netu nekih mjesta vezanih uz drukčije i posve novo u Barci za mene jer sam prije godinu dana bila i sve, baš sve, pregledala. Gledala sam neke joga studije, pa vožnju brodom uz čašu vina u smiraj dana i slično tome. Mislim, da smo i to otišle vidjeti, ne bi nam ništa falilo. U mom tom traženju, neturističkih aktivnosti, nabasala sam na Iradier. Raj za žene (i samo za žene). Vila s bazenom, dvorištem, prekrasnim barom, restoranom, saunama, vježbaonicama, kozmetičkim tretmanima... uglavnom... za žene. Odlučila sam da tamo moramo. Slavit ćemo moj rođendan ionako u Barci i željela sam ga tamo proslaviti. Pisala sam im i neke mailove, no nikad odgovora vidjela nisam. Dakle, u cijelom našem planu je jedino to bilo u planu. I da... kava u Muzeju suvremene umjetnosti (o tome sam već i pisala).

Sletjele, ušle u hotelac i odmah zatim van. Treba prodisati u gradu. Večer prva - laganini (pomalo i izgubljene, rekla bih)

Dan drugi - Iradier. Pomalo je to bila avanturica. U Iradier mogu samo žene koje imaju članstvo u Klubu. Mi ga nismo imale. Imale smo samo ceker s ručnikom, osmijeh i moj rođendan kao zalog da smo ozbiljne i želimo unutra ući. Ušle. Platile oko 50tak eura po glavi. Bio je to jedan od onih dana koji se pamti (posebice pamtimo šezdesetogodišnjakinje u tangama i toplesu koje se šeću po dvorištu, ali i to je imalo svoju čar :) ) Naravno, osim tanaga  pamtio se i pamti jedan divno provedeni dan...

Ostale dane u Barceloni su obilježile djevojke koje smo poznavale i koje su jako dobro poznavale Barcu. Zapravo, cure je poznavala moja prijateljica, a ja sam bila s njom, stoga... sam se priključila svemu što su nudile.

Išlo je to nekako ovako:

1. Bar na Placi Reial - Pipa Club je bio jedno zgodno, neopterećeno mjesto, na 3. katu neke stambene zgrade. Doslovno pozvoniš na portafon i netko ti otvori. Mjesto izgleda kao da si u nečijem stanu, koji eto ima i šank i biljar i stolove. To mu daje i šarm. Jedino, brate, treba malo taj stan prebrisati (rekla bi moja mama). Ekipa je sjedila i po podovima. Nije to neko mjesto za večernje toalete, ali je zato baš onako super kul. Svi se žele upoznati, a i vi sve želite upoznati. Dobismo i dva fejsbuk frenda više prve večeri. Yay!

2.  Cure su nas odvele i u pivnicu L'Ovella Negrahttp://blog.cityshare.com/search/henny (ne znam više koji dan). Pivnica koja je prepuna domaćom ekipom. No, ima i stranaca. Atmosfera je odlična. Nosi se i prolijeva piva, neko vrijeme paziš da te netko ne zalije, a poslije te, onako, baš briga. Mjesto i dalje nije za finu robu, frizura može onako u rep, nemarno, bilo bi dobro da imate preplanuli ten i možete popiti barem dvije pive od pol litre. Muškarci s brčinama bi odlično odgovarali ambijentu.

3. Stavila bi kao must see bircuz Absinth bar ili službeno Marsella. Tamo je doslovno vrijeme stalo i to je ono što ga čini fenomenalnim. Mjesto gdje paučina ne smeta, nego daje šarm cijelom prostoru. Do bircuza se dolazi nekim uličicama gdje ima poprilično mnogo dilera i prostitutki, no, nitko te ne dira i ako nećeš s njima u biznis, neprimjetan si (ja sam se poslovično malo i prepala te ekipe, no, nije bilo potrebe). O baru je pisao i New York Times pa predlažem da skoknete i vidite sve detalje oko adrese, radnog vremena i slično. Još ako ova dva birca ne posjetite, molim, iz Barce se ne vraćajte, ako niste zagazili u ovaj pod brojem tri. BTW bar je otvoren od 1820. godine, a u njemu su se opijali Dali, Picasso, Gaudi, Hemingway... mislim da zaslužuje barem da odete na piće!

4. Vrijeme je za tapase. Do tih tapasa koje smo jele, nisam vjerovala u tapase. Skupe oblizeke nakon kojih ostaneš gladan - bila je moja definicija tapasa. No, ne i nakon ovih. El Tropezon (Barri Gotic) - mjesto za tapase. Ako je puno, malo pričekajte. Isplati se! Sličice pogledajte na ovom blogu (i ponešto i samom restorančiću): http://bigfoodsmallworld.blogspot.com/2010/06/el-tropezon-barri-gotic-barcelona.html a ja nudim ovu (usput brišem slinu koja curi na spomen svega što smo jele):

Sad kad bolje razmislim, najavljivala sam neku divlju Barcu, a na kraju završila s hranom. Ma, ne vjerujte mi previše, nisam ja neki divlji tip, ovih nekoliko kafića je za mene bilo ludnica :) (prava divljina) i da... bilo je nešto drukčije. Da me nisu odveli onamo, ne bih nikad kročila u ta mjesta, a sada... kad znam, vratila bih se odmah. 

I da... ta je "druga" Barca u Zagreb donijela nešto jako, jako lijepo. Vjenčanicu za moje vjenčanje...

Toliko o divljem :)

Barcelona - part I

Poruka vezana uz ovaj cijeli post o Barci :)
2009. Barcelona kod Fontana koje plešu - Montjuic

Jednostavno sam poludjela ovo ljeto i raspustila kosu. Također, imam četiri prsa dugačak izrast na kosi taman koliko i velik carski rez (vezu sami pronađite). Potpuno sam neobuzdana. Odbijam ići na more, čitam knjige i radim. Pitate se odakle toliki bunt? Ne znam niti sama, ali još malo pa ću i prestati lakirati nokte... Što će tek tada biti sa mnom :)
Kosa i loša frizura me podsjećaju na ljeto 2010. u Barci koje sam provela s prijateljicom. Nakon jednog fenomenalnog dana u SPA centru za žene, u koji smo došle s ispeglanom kosom, vraćale smo se navečer po gradu (taj dan mi je bio i rođendan) i gledale gdje ćemo ubosti pelukeriju (frizeraj). Bilo je svejedno koliko košta, samo da netko složi taj užas na našim glavama. Danas kad razmišljam o tome, pitam se zašto mi je onda toliko bilo bitno otići frizeru? Uglavnom, da skratim priču, frizera nismo našle, frizure se bile osrednje, ali je provod bio odličan.
Kad pišem o Barci onda morate znati da Barcu znam iz dvije perspektive. Prvi puta sam u Barci bila s mužem, 10 dana, obišli smo sve i svašta, iznajmili auto, išli na izlete, navikli se na siestu... Godina 2009. Drugi put sam išla s prijateljicom, 6 dana, obišle smo neka dobra mjesta za izlaske, otišle na kupanje, bile u šopingu, redovito preskakale siestu, no spavale do 10-11h svakodnevno. Godina 2010. U ovom drugom slučaju nismo uopće kročile niti u jedan muzej. U ovom prvom slučaju, mnoge sam obišla.

Samo da odmah najavim da, iako me moja raspuštena kosa podsjeća na Barcelonu 2010., krećem nekim redom, odnosno od 2009.

Pa, dakle, krenimo! Prvo nudim 7 AKO pričica - koje se tiču Barce:
1. Ako vidite golog frajera s onom stvari do koljena, niste sanjali!
2. Ako vam je prljavo i smrdi, a opet vam je i lijepo i uživate, niste jedini!
3. Ako vam miriše ljeto cijele godine, to je jednostavno tako!
4. Ako se želite vratiti jer niste stigli još pogledati... znate da vas je Barca osvojila!
5. Ako mislite da je Gaudi zadužio ovaj grad, u pravu ste!
6. Ako naručite mojito umjesto sangrije, večer ide u dobrom smjeru!
7. Ako probate i jedan od mojih savjeta, pls javite da znam da nisam luda :)

Kulturna Barca
Kulturno je kulturno se uzdizati, i, ako možete, nađite svakako vremena za to. Kulturno uzdizanje u Barci je skupo, no, preporučujem da ne štedite. Meni nije bilo žao niti jednog eura.Ovdje dodajem svojih 5 mjesta koje bi svakako obišla i drugi i treći put. Ostale muzeje neću spominjati, barem ne u ovom postu. Krenimo zajedno po Barci, linkove sam vam stavila da se uživite sa mnom u priču pa da odemo onamo, ako ne uživo, onda u mislima :)

1. Casa Batllo i Casa Milla (arhitekt GaudiOfKors) - zajedno su ulaznice oko 35 eura, jedna od druge su 10 min hoda i niste ništa napravili ako ste ih samo izvana pogledali. Kartu za Casu Milu (ili još jedan naziv je La Pedrera) možete kupiti i online (preporučujem!) Redovi znaju biti zaista dugi. Ako imate kakvu studentsku karticu, cijenu za kartu ćete smanjiti za nekih 8 eura - nije loše, ostaje vam za dvije pive u gradu ili jedan mojito (jeejejejej).

Detalj iz Case Batllo

Detalj iz Case Mile

2. MACBA - ili Muzej suvremene umjetnosti. Mjesto s kafićem koji svakih nekoliko mjeseci opremi drugi dizajner. Jedino mjesto na kojem sam bila i u prvoj i drugoj varijanti.

MACBA cafeteria ( ovu varijantu nisam nažalost vidjela, ali sam ju našla na webu - Đasvi mi se jako)

MACBA cafeteria 1 (prva slika i prvi put na kavi. Kava Illy))

Joooj, i muzej je super :) BTW drugi put nisam platila kartu jer sam rekla da idem samo na kat na kavu jer mi je fenomenalan kafić, a muzej sam već obišla prošle godine. Pustili me :) Ma, pustila bih se i sama kad sam imala taj dan tako super slatku roza haljinicu!

MACBA cafeteria 1 (druga slika)

MACBA cafeteria 2 (nema Gandia Blasco suncobrana :( Razmazilo me prvi put pa sam malkice patila, ali stolci su udobni)

3. Sagrada Familia - još jedno Gaudijevo maslo! Ovaj puta, ako mene pitate, najbolja priča koja može ikad biti ispričana (ili bolje reći koja je ikad neispričana). Crkva koja se gradi, i gradi, i gradit će se još i u vrijeme naših praunuka. Nikome nije u interesu da se sagradi. Priča gradnje se bolje prodaje. Ja bih je svaki put kupila! Uživam u briljantnim stvarima!

Šatro neki nacrti (radnici u Sagradi)

Jako lijepi interijer, inspiriran oblicima iz prirode

4. Nemojte zaboraviti niti na  Miróa. Muzej se nalazi u Parku Montjuïc u kojem vas očekuje mnoštvo zanimljivog sadržaja. Npr. obiđite pravo, izvorno sačuvano, španjolsko selo. U selu se redovito održavaju koncerti, izložbe, filmski festivali... uvijek je živo. U istom tom dijelu možete naići i na Olimpijski stadion. Osobno nisam bila fascinirana, no, uvijek ima zainteresiranih i za takvo nešto. S Montjuica se možete spustiti do fontana koje plešu (eto filmića u prilogu)

5. Park Guell - Gaudi se opet poigrao dizajnom i meni je osobno fenomenalan. Za park pripremite sendviče, dekicu i vince... skroz je takva neka pričica kad se malo popnete više, odnosno, zalutate. Ako imate vremena uđite i u njegovu kuću. Mislim Gaudijevu. Neka dobra vibra prolazi onuda. 

Jedna od šetnica u parku

Detalj iz parka

Tog prvog puta u Barceloni dečko/sadamuž smo odsjeli u hotelu koji mi je zaista najbolji hotel u kojem sam ikad bila. Zaista predlažem da pođete na njihovu stranicu i kažete što mislite o tim sobama, prostoru, hodnicima, pločicama... jesam li luda (opet) ili je to stvarno neko superuberultraperkul mjesto?! Cijene su u međuvremenu narasle, ali ja bih opet, opet tamo. Ime hotela Praktik Rambla. Lokacija 5 min od Ramble, u žiži svega, a opet nije bučno. Samo kad se sjetim tog hotelca, prođe me... zen?

Ulaz u hotel

U prvoj Barci smo rentali auto i zapičili do Figuerasa u Dalijev muzej. Dakle, veću ludost nisam u životu vidjela. Toliko sam bila opčinjena da sam nabavila i nekoliko knjiga o Daliju da ne zaboravim sve što sam vidjela i da se sprijateljim s tim tipom. Vjerujte mi, isplati se potezati put od Barce do Figuerasa samo radi tog muzeja. Čak i ako to znači jedan dan manje u Barci. Nazad smo se vraćali po Costa Bravi. Na moju molbu stali smo u Lloret de Mar (jer eto moj razred nije tamo išao na maturalac pa sam mislila da nešto propuštam i htjela sam vidjeti taj gradić). Kad sam začula zvuke Bolje biti pijan nego star pjesme neke pijane dječurlije i vidjela djevojčice koje se vješaju po nekim dječacima, zabranila sam u istom času svojoj nerođenoj kćeri da ikad ide na maturalac - tamo ili bilogdje drugdje (u međuvremenu sam dobila sina, no, bome, neće ni on tamo!)

Detalj iz Dalijevog muzeja

Moram spomenuti i izlet u Montserrat (u svom aranžmanu - vlakom, pa žičarom - puno je jeftinije nego preko agencija i nije nimalo komplicirano) i zaista je lijepo mjesto. Potpuno drukčije od svega. Priznat ću vam da sam se malo sunčala gore. Kasnije smo čekajući vlak za Barcu završili u nekom vinogradu na cugi. Sve u svemu... za pogledati, no jedino i ako ste barem 8-10 dana u Barci.

Toliko je još toga od te prve Barce, no, sačuvat ću za neke druge postove! Ako ste i došli do samoga kraja ovog, znači, nisam vas previše ugnjavila, pišem plus u zalaganje, a ako sam vas izgubila negdje ranije, nikad neće znati što ovdje piše :)

Vraćam se s Barcom 2. uskoro. To je ona divlja Barca. Ona s prijateljicom. Kultura - 0
:)

Random ekipa slavi - Španjolska je osvojila svjetsko prvenstvo u nogometu. I mi baš tada tamo :D