Kad nad Moskvom padne mrak...

... vaše vrijeme tek počinje. Umor ne poznajete u tom gradu. U Moskvi ne. Pulsirate zajedno s gradom, i kao da ste pomalo ludi od sumanutog tempa, ali idete dalje... lakiranih noktiju ili ne... svejedno. Omotavate se da ne promrznete i krećete, istodobno znajući i ne znajući kamo. Taj vas grad nosi, a vi se spremno prepuštate.
Reći ću vam i to... Moskva zna da vam pišem o njoj i čeka vas. Kao što čeka i mene. I to je ta ljubav kojoj pobjeći ne možete. Želite pobjeći?
Žao mi je. To je nemoguće! Uhvaćeni ste kao ja! I, znam da vam je potajno drago zbog toga.

Kad nad Moskvom padne noć...
... užurbano hodate gradom, pogled na čizme vas u to zimsko vrijeme baca u očaj (pitajte se samo zašto), ali ono slabo svjetlo ispred vas, na kojem piše Китайский Лётчик Джао Да obećava pravu rusku večer. Konobar pleše oko vas, votka neobično hlapi, razgovor ne prestaje i na trenutak zaista poželite ostati do jutra. Jutarnji plan koji ste imali se izmotava i kesi vam se u lice....

Rekli ste da ne volite votku? Ajoj, žao mi je, morat ćete ju zavoljeti. Pravog ruskog doživljaja nema bez nje.

Kad nad Moskvom padne neka druga noć...
... za vas vrata otvara teatar i njegove popratne prostorije. Neku drugu večer ne želite u teatar, želite baš u prostoriju-dvije do. I tu drugu večer nastupa u kafiću restorana neki mađarski ciganski bend (a ja zaljubljena u takvu glazbu - klikni, oh klikni na link...) i jednostavno prestaneš vjerovati u slučajnosti... znaš da te Moskva poznaje i radi to namjerno. Glazba u nekoj drugoj prostoriji, ti u trećoj, tvoje misli prati samo ta... votka i osjećaj da si u Moskvi, sve se vrti oko tebe, prostorija, žamor, lusteri... sretnost... znam, želite reći da je to pijanstvo, no, nije... to je nešto kao...
(minutu pričekajte, tražim riječ)...
...to je rusjanstvo? 

I kad nad Moskvom padne noć...
... i kad svi vaši internet izvori presuše i želite potražiti novo mjesto i kad želite još, još i još od grada, da pamtite, da pričate i pišete, uvijek zapamtite da ono mjesto na uglu, pored kojeg prolazite tih dana,  nudi baš ono što vam treba...odmor, toplinu, radijator za mokre čarape, sporo osoblje, radno vrijeme do ranih jutarnjih sati, ekipu koja tamo provodi sate (i sate) pijući jedni drugima piće, s cigaretom koja kruži na sve strane,  i... tako divne plate s kiselim krastavcima, ribom i nekim još, neznamkakosezove, kiselim povrćem.
Nemojte ga zaboraviti. Napišite ga negdje. Nije bar za frizuru, toaletu i štikle. Više je za dušu. Za mokre čarape, reklo bi se...

A kad izađete van, i hladnoća vas zagrli, sigurna sam da će vas, kao i mene, grijati pogled na moćan grad, kao što je Moskva...

Kava u Moskvi

Radno je, radno ovih dana. Tek si dopuštam minutu ili dvije da otplovim mislima u Moskvu, a onda se onako dobro ošamarim po lijevom obrazu (desno me žari još od američkog sanjarenja) i nastavim raditi. Ipak, subota je, pustit ću kočnicu i spustiti se do snježne Moskve. Idem po kaput i šešir. I čašu vina (pričekajte neću dugo)...

Kad hodam Moskvom, uvijek sam pomalo na rubu suza. Od sreće naravno. Prolazim tako pored mjesta gdje sam nekad bila i hvata me neka čudna sjeta. Kao... kao...
... kao da ne vjerujem. I onda opet s noge na nogu, hodam, smrzavam se, gledam sve oko sebe, ne bih li zapamtila sve te divne zgrade, te pognute ljude, taj ruski šarm.
Nabrajam pridjeve na ruskom, slažem kadar po kadar u glavi, vadim fotoaparat i zaustavljam vrijeme.
Još ovdje, ovdje i... još samo tu. Molim još samo da prilijepim svoje osjećaje i dobivate savršenu sliku.
Evogac. To je to...

Nekad sam pisala svakakve komentare o Moskvi, davala dvosmislene signale kad je o Rusiji riječ, no, ovaj put, samo želim reći istinu. Istinu o gradu na slovo M. negdje u zemlji na R.

Kava.
Kava i Moskva.
Kava, Moskva i ja.
Mjesta za kavu.
Da... mjesta za kavu s dobrom kavom, glazbom, atmosferom i da.... zaboravih reći kavom :) - postoje. Vidjela sam ih. Svojim očima (ali i očima djevojke imena na K. - Привет К.!). Dva su to mjesta. Za sada...

Лес (Les) - mjesto gdje kava ima okus dobre kave (to je svo moje znanje o kavama). Mjesto gdje dolazite sa svojim fakultetskim prijateljima i raspravljate o noći koje se jedva sjećate i to baš na kavi, s rukavicama s odrezanim vrhovima. Zelenim i crvenim.
Mjesto je to i dugih šutnji, 23 stranice neke knjige i kolača od neki dan. Za mene je Лес sasvim sigurno jedna dobra priča. Na trenutak imate dojam da ste negdje u Europi, ali, vas turoban konobar podsjeti svojom nezainteresiranošću da je ipak riječ o zemji na R. To je meni Лес. Zapamtite ga, svidio bi vam se!

Дабл би (Double B) - uđeš, izuješ mokre, snježne čizme, sjedneš "u izlog", naručiš kavu, radiš plan razgledavanja Moskve, virneš preko ramena svojoj suputnici imena na K. i primijetiš studenticu književnosti koja čita knjigu od 489 stranica (minimalno), radeći bilješke koje imaju smisla. Kafić je to gdje radi mnogo ljudi, teško uopće brojiš koliko, no, nimalo ti nije teško izbrojati da ima 7 stolova sve zajedno. Zašto, pitaš se, oni svi tu rade... no, i dalje srčeš kavu, koja ima okus one tebi dobro spravljene i uživaš u gradu imenom na M. To je meni Dabl Bi kafić.

Рекомендую!