Hrvatske kavice...

O poslu neću. Dosadna sam i sebi i svima oko sebe. Žaliti se  - nema smisla. Izbor je moj i nisam loše izabrala. Dapače, uživam 15 sati na svom poslu ;)

No, i kad radim i kad sam pod stresom, ja kao prava građanka ove zemlje nalazim vremena za kavu (tako se u nas mjeri hrvatstvo). Ostavljam posao na sat-dva i odem na kavu. Naravno da znam da je to prednost privatnog biznisa i tog se uvijek sjetim kad se u 14h izgubim s posla :) Zbunjuje me jedino što uvijek nalazim prepune kafiće.

Jesu li svi u Hrvatskoj poduzetnici? Ili jednostavno imaju dobre šefove?!

Ovih zadnjih nekoliko tjedana sam našla vremena za kave koje nisu virtualne (ispričavam se svima :) i vidjela neke drage ljude, između ostalih i svog muža kojeg nekoliko puta dnevno sretnem i kod kuće, a bome i na poslu. Nema mi ništa draže nego nazvati ga i pozvati na kavu i malo ga odvući od posla pod isprikom da ćemo raditi ili još bolje, imati sastanak. U birtiji. Kao i mnogi Hrvati. Sreća je da je on veliki kavopija i da mi nekad popusti. (hvala ti, hvala ;)))

Odvukla sam ga tako jednog kišnog dana u kafić koji je obećavao. U Parizu. Znao je da sam provjerila na nekim listama na Internetu i da je sigurno među boljim kafićima. Pripremila sam se čak i na moguću kavu od 7 eura. Pa hajde.. već smo tjedan dana u Parizu, ako smo mislili štedjeti nismo trebali niti doći. Ma, da ne ispadne ovo snobovski, ja jesam za svaki vid štednje, no kad je vani oko nule, pada kiša, puše vjetar.... idem i u minus ako treba, a i kava ne može baš toliko skupo koštati da je ne možete platiti...

Kafić Angelina (nema veze s A. Jolie - priznajte da ste pomislili) se nalazi u ulici 226 rue de Rivoli. Zgodan dio grada gdje su i mnogi dućani sa suvenirima, ali i neki dizajnerski - uglavnom dobra šoping ulica. Izvana je kafić izgledao više kao hotel i nismo zaista ništa očekivali, no ulaskom unutra, bili smo iznenenađeni veličinom, ambijentom, ali i sastavom ljudi unutra. Previše turista, a opet, što smo mogli očekivati kad smo ga našli na svim sajtovima za turiste...

Naručili smo dvije kavice, croissant i  macaronse. Cijena prava sitnica. Doživljaj - osrednji. Naime, kava je bila tanka, jedan od lošijih croissanta u Parizu - što je gotovo nemoguće, glazba je u jednom trenutku prestala svirati i nitko od zaposlenih nije primjetio, u wc-u nemaju toplu vodu i perete ruke s nevjerojatno hladnom vodom, konobari su prilično rezerirani, nose sa stole kad god im se pruži prilika, očekujete da će i vas uskoro iznijeti van i reći: Gospodo, Vaše vrijeme u ovom kafiću je isteklo. Potražite novi. Izvolite račun.  Hvala.
Iskreno, već polako puno očekujem od nekih mjesta. Ne možete imati takav ogroman kafić i tradiciju, fine slastice, reputaciju i hladnu vodu u wc-u. Mislite da pretjerujem? Možda, ali kad vam sve to lijepo zapakiraju u račun od tridesetak eura , a znate da je to i za Paris previše, malo se zamislite...   

Pišem o Angelini da vam prenesem naše, ne baš dobro iskustvo,  i da dam savjet turistima koji će nekad otići u Pariz, naći ovo mjesto i u vodičima i na Internetu pod "MUST VISIT"...a pišem i zato, da kažem, da je katkad, ipak, svejedno gdje ste... ukoliko su kraj vas ljudi s kojima želite biti...