Letim u Australiju, u Sydney, na kavu s Anom Svjetlicic

Klinci su se rodili, biznis postao zahtjevniji, a želja za putovanjem je samo jačala. Naravno da usred cijele gungule, rasporeda naših i onih naše djece, nekih promjena u životu, ima onih koji nas pitaju zašto ne putujete s djecom?
Ma, putovali bismo, ali, samo još jednu godinu da mlađi uđe u treću. Mislim da smo opet IN i da će blog, a i malo drugačija strana života živnuti. Ne treba zaboraviti da je život ionako lijep, ali ponekad traži više energije i stoga lista s ciljevima i planovima treba biti realna.

Međutim, oni koji nas znaju, znaju da mi ipak ukrademo pokoji dan da popijemo kavu izvan granica. Odemo barem na dan-dva s klincima. A ima i onih koji znaju da nam se u zadnjih godinu-dvije, u misli uvukla Australija, čak i ne toliko za putovanje koliko za mjesto život. Premjestiti svoj život tamo. Hop. Samo na neko vrijeme. Zašto ne? Ha?

E pa s tim mislima sam zapravo upoznalu Anu. Mislim nismo se nikad upoznale službeno, ali znamo se. Onako preko Instagrama. Ani piše ispod imena i prezimena grad Sydney. Kliknula sam prvo kod imena, a kod grada u kojem se nalazi se rodilo već i prijateljstvo. Međutim, ljubav je negdje niknula kod pogleda na Anin Instagram. Poruke koje motiviraju, slike koje inspiriraju. Pa onda i web.
Kada sam sve promotrila, jednostavno nije bilo druge nego da sjednemo na kavu. Ili bolje reći da Ana sjedne na kavu u Sydneyju i pošalje mi nekoliko redaka o kavi, kavi i sebi i kavi u tome gradu.

I zato, Ana, hvala ti što sam barem nakratko odletjela na drugi kraj svijeta <3
Možda, kažem možda, sjednemo u Campos zajedno i popijemo tu kavu jednom :)
***

Kava. Najvažnija sporedna stvar na svijetu. Ono nešto bez čega ne mogu započeti dan. Ono nešto čiji mi miris pobudi sva osjetila i izazove neizmjernu sreću svojim okusom, pogotovo onim prvim gutljajem. Neizmjerna je moja ljubav prema kavi i neću je se odreći nikada. U prosjeku popijem 2 kave dnevno, no nekada je znalo biti i puno više. Mogu ju piti u svim oblicima, ali ona koja je meni najdraža i koju uvijek naručujem je veliki, jaki kapučino s mnogo pjene bez šećera. Onu prvu, jutarnju, volim piti u miru sama sa sobom ne razmišljajući ni o čemu, nego samo uživajući u tom trenutku u kojem jesam. 

Kada pišem postove, odgovaram na mailove ili slično, moje najdraže mjestu u zapadnom Sydneyju je maleni coffee shop “Campos” u kojem se najčešće okupljaju ljudi koji sami piju kavu obavljajući poslove preko laptopa, pišu knjige...

Cijeli coffee shop je uređen u nekakvom književno pozitivnom duhu s inspirativnim porukama na svakom koraku te mi cijela ta atmosfera kao i ljubazno osoblje daju dodatnu motivaciju za pisanje. Što se tiče kave u Sydneyju, kava je ovdje sve, doslovno se može kupiti na svaka 2 metra, a izbor je više nego veliki. bijela, crna, kapučino, latte, mocha, hladna, vruća, bezkofeinska, do raznih dodataka kao: lješnjakov, vanilijin ili karamel sirup, kukumar i đubmir. 

Zaista je kava nešto što me čini sretnom i potpuno uljepšava moja jutra.