Kintsugi. Lekcija meni i vama.

Kintsugi je japanska umjetnost popravljanja razbijenih predmeta zlatom, srebrom ili platinom. Kintsugi daje život razbijenim stvarima. Daje im mogućnost da izrone još ljepši i unikatniji. To što su razbijeni baš tako, pod tim kutem i tim okolnostima, čini ih ljepšim, moćnim i još boljim. Kintsugi podrazumijeva brigu, poseban odnos prema razbijenome, prema onome što nije moglo nastaviti u obliku u kojem je bilo. Kintsugi daje mogućnost da se krene iznova. Predmetu.
Ili vama. Meni.
Nama.

Neki sasvim random tekst o japanskoj umjetnosti kao da mi je dao lekciju. Životnu.
Ja tako volim tražiti skrivene poruke, ili ih izmišljati i zamišljati, pa da i sama počinjem i vjerovati u njih. Skroz me promijene na tjedan dana i, čini mi se, da hodam ulicama ovog grada s nekom posebnom snagom u nogama. Samo zbog jedne rečenice. Ili možda tih nekoliko...

Mogućnost da nešto pročitaš, zapitaš se, zastaneš, pogledaš u riječnik stranih riječi i naiđeš na poučne retke koji te oplemene, dignu i uzdignu imaš (imamo) svakodnevno. Samo... nemamo vremena za njih. Ili nismo spremni.
Ja sam u nekoj fazi kintsugija. U svakom aspektu svog života. Lijepim, kombiniram, tražim još neke razbijene dijelove svog života, zamijenjujem ih nekim još boljim ili lošijim, ali se trudim da iskombiniram zlatnu nit koja ih "popravi", da im neku novu dimenziju i učini ljepšim.

Nemam uvijek tu zlatnu nit. Ofarbam ju bojom. I dalje je mi je lijepo jer tako želim i jer sam tako odlučila.

Pokušavam uz taj ogroman posao, obaviti još jedan. Pospremiti sjećanja. I... i to ne u ladice, već ormare predviđene za takvu vrstu skladištenja.

Poneka sjećanja napišem i ispišem baš ovdje. Da ne odu. Barem ne u obliku u kojem ih imam sada.
Poneka sjećanja fotografiram da me podsjete. Ako nisu lijepa, kintsugijem ih sredim. Oblikujem.
Time ne postaju ljepša, već samo oblikovanija. Konstruktivnija. Poučna. I malo se sjaje na suncu.

Sve zbog te zlatne niti...

Ma, kintsugi je ofucana, ali dobro zapakirana izlika da vam napišem ovu priču bez reda.
ili, možda nije...
Kasno je za sređene misli.

Želim zapravo napisati da je kintsugi umjetnost ispravljanja stvari i događaja koji su se samo naizgled činili savršenim i jedinim ispravnim.

I sad kad sve to znate, jeste li za jedan kintsugi u svom životu, ili preskačete...?


***
(na fotkama spremno pozira Barca i neki ljudi...)