Kinfolk gathering

Zamijeniti lutanja po svijetu i stvarajući uspomene u tuđim dvorištima čini se kao savršeni plan. Napraviti od srijede polaganu nedjelju, od ideje - film, a od jela - umjetnost - nije lako. Uspijeva samo onima koji to žele i znaju kako. Biti dio nedjeljne srijede se možda dogodi jednom u životu, čak i ako ne znate prave ljude - jer čar je u tome da ih i ne znate...

Ostaviti rutinu pred vratima jedne zgrade na broju 8, u lijepom dijelu grada i lagano ukoračiti u svijet nepoznatih ljudi, jednak je osjećaj onome kao kad dolazite prvi put u grad u kojem nikad niste bili. Sreća, zadovoljstvo i onaj pozitivan strah od nepoznatog. 

Pružanje ruke ljudima koje ne znaš, a s kojima ćeš dijeliti jedno iskustvo, večeru i smijeH te veseli. Čak niti imena ne pamtiš, ali pamtiš lica i nadaš se da će i oni upamtiti tebe...
Drago ti je što bi zaista mogao u jednom trenutku svog života izreći baš oVu rečenicu:

Znamo se po osmijehu ... sjećaš se... jeli smo nekad zAjedno... 

ZamisLi samo...

I sadA kada pišem o tom neobičnom događaju, koji me nadahnjuje da i dalje upoznajem ljude, putujem, iskoristim svoje dvorište ili skuham artičoke i bob, ne mogu sakriti s lica to zadovoljstvo.

Zadovoljstvo divno provedene večeri, u čast nas, i naših sjećanjA, kao i u čast jednog divNog časopisA koji podržava ovakve ideje...

 Kinfolk(s) u Zagrebu sa slikom dvije:

ph. by me