SF |
A onda... ne tako davno, jedna draga prijateljica, nažalost, koja više nije s nama, bila je pomalo ljuta kad mi je govorila... "zašto se ljudi žale na vrijeme, hladno je, toplo je, pada kiša, pada snijeg... Ja bih sve dala da sad prošetam svoji novi kaput jer je zahladilo" ...
... nikad ga nakon te rečenice nije imala priliku prošetati...
P. |
Od tada, a prošlo je već nekoliko godina, odbijam se žaliti na vrijeme. Tako je, kako je... Sretni smo što možemo uživati u njemu. Pada kiša? Pa što... Prilagodimo se...
NY |
I kad tako krene tuliti nebo, a tete u dućanu, frizerke i slučajni prolaznici u tramvaju krenu o vremenu, ja onako, prebacim film u glavi i sjetim se nekih inozemnih kiša. Nisu mi smetale tamo negdje nekoliko sati dalje od Zagreba, zašto bi mi onda i ovdje...
A. |
Prekrasan, tuzan i odlicno napisan tekst. Hvala.
OdgovoriIzbrišitočno to, uvijek je nekakvo vrijeme. treba živjet a ne kukat.
OdgovoriIzbrišiprijateljica ti je ostavila lijepu misao u naslijeđe.