Jurmala, Riga, Amplua i trudnica :)

Kamo danas da otputujem? Naime, imam više mogućnosti, no, niti jedna ne uključuje dobru kavu. Nećete zamjeriti, nadam se?

Idemo malo u Latviju. Danas se tako osjećam. Kad sam vidjela mogućnost da se prijavim za jednu stipendiju u Latviji i bila sam oduševljena. U Latviji ću se baviti svojim najdražim jezikom. Hmmmm.... odlično! Trebalo je još samo dobiti tu stipendiju. Istu sam pisala dva dana do isteka roka, no, znala sam da ću ju dobiti. Inače, kad nešto tako jako želite, i ne sumnjate, znajte da ste na pravom putu, i da ćete isto dobiti. Četrdesetak dana kasnije su mi javli da sam stipendiju dobila (bila sam tada u (Bom)Bonnu) i tu vijest sam dočekala raširenih ruku jer, kao što se možete i sjetiti, nekoliko dana prije su mi ukrali laptop u Amsterdamu pa je trebalo nešto da me utješi.
Putovanje je trebalo biti u listopadu. U kolovozu sam saznala da sam trudna. U rujnu sam se premišljala. U listopadu zvala Agenciju da mi prebace stipendiju za kasnije. Agencija odmah zatim odbacila takvu mogućnost. U listopadu sam otputovala.
Premišljala sam se iz razloga što u životu nisam nikad putovala sama (avionom), a obzirom da avion i ja imamo stanovitih problema i još nas je dvoje, mislila sam da je pametnije da se držim predivnog nam Zagreba.  No, tog 23. listopada, hrabro sam sjela u avionček u Zagrebu za Budimpeštu. Htjela sam da svi znaju da sam trudna i da paze na mene. Malo su se i oči suzile. Ma ... sva sam bila pekmezasta. Ili samo trudna.
Uglavnom da skratim, došla sam nekako do Latvije i do gradića u kojem smo zapravo mi stipendisti bili smješteni. Gradić se zove Jurmala i ljeti je krcat turistima, obzirom da ima pješčane plaže i leži na Baltiku.
Kad sam došla bilo mi je uistinu svejedno gdje se nalazim, bitno da sam došla. No, mjestašce je zapravo jako zanimljivo. Istina, nikad ne bih tamo išla na more ili se našla nekim poslom (da nije bilo ove stipendije), no ovo je bila jedinstvena prilika da vidim kakav je zapravo taj gradić.

Jesam li uistinu saznala? Pa ne baš. Zašto? Zato što su naša predavanja trajala po 10tak i više sati na dan, a ja jednostavno nisam imala snage šetati. No, da ne bi bilo sve tako crno, ipak sam uspjela jedan dan kojih sat vremena prošetati i oduševila se starim drvenim kućama po Jurmali.
Nepripremljena sam došla i u Rigu. Imali smo nekoliko sati za razgledavanje Rige, no, za program se pobrinuo stanoviti Edgar koji nas je dobra dva sata vodio po gradu, za vrijeme kojih sam ja samo razmišljala "pusti razgledavanje, daj da negdje popijem čaj/kavu (btw počela sam opet s kavom)". I tako hodajući po gradu, ja slinim pred svakim kafićem, međutim neumorni E. šiba dalje. Kad nas je dobro iscrpio (i njemu sam htjela vrištati da sam trudna, ali nisam...) trebalo se vratiti opet do nekog od kafića i sjesti.
Dok je ekipa trčala po gradu i pitala kamo ću ja, hoću li na vidikovac ili u četvrt sa zgradama građenima u stilu Art Nouveau, ja sam samo rekla da želim na čaj. Šestnaest pari očiju me pogledalo s gađenjem. Dok su oni tako jurili, ja sam s jednom vrlo dragom Ukrajinkom otišla na čaj. Voljela bih reći da sam se potrudila naći takvo divno mjestašce, no, ovaj put ću samo reći da je ono mene našlo. I neka je!

Mjesto za kavu se nalazi u Ruskom dramskom kazalištu i predivno je. Zove se Amplua i divno je kad vas na pola kave prekine muški glas govoreći na ruskom jeziku da je počela pauza i da predstava počinje za 15 minuta. Na istom tom mjestu sam se odmorila i vidjela sve što sam htjela u ovom gradu... Ljude, ljubazne konobare, čisti wc i čaj...Meni dosta!