(upali - bolje se čita uz ovu glazbu <3)
U zadnje vrijeme sve češće nastojim naći smisao danu i životu. Tom istom životu i danu koji zovu na jurnjavu i beskonačnu prokrastinaciju. I možeš mu naći, taj smisao. Možeš, samo ako si jako koncentriran i samo
ako jako to želiš. I osjećaš da ćeš znati kako. Imaš taj unutarnji osjećaj.
Učim o tome, iz dana u dan. Ponekad i napredujem, a ako pak i
nazadujem, smatram da iz toga puno učim. Gledam naprijed i učim. I osjećam.
 |
| Maja Danica Pečanić |
Smisao radionica koju organiziram unutar projekta O'snova koji sam pokrenula s prijateljicom Bobom s Dbloga, je osmisliti ljudima vrijeme i pružiti doživljaj onima koji ga žele doživjeti, prepoznati i prepustiti mu se. Namijenjene su onima koji žele nešto naučiti, inspirirati se, pokrenuti se i konačno doći nekamo bez pratnje, a otići s novim poznanstvima ili čak prijateljstvima.
Smisao još svatko sebe pronađe kroz samu radionicu ili poslije nje i rado podijelimo tu priču zajedno.
 |
| Maja Danica Pečanić |
Smisao ove zadnje radionice, radionice O'bilje je zapravo uključivao sve što je životno važno: disanje...
voda...
život...
kako ponovno oživjeti beživotno,
kako podržavati život,
prigrliti, ali ne i stisnuti,
voljeti, ali ne i gušiti,
brinuti se, ali
ne i umirati od brige.
 |
| Maja Danica Pečanić |
Primijeniti na biljke, sve ovo, nije lako, ali isto tako
nije nemoguće. Imale smo sreću i čast organizirati ovakvu jednu radionicu s
nevjerojatnim djevojkama iz studija Botanike, Majom i Marinom. Djevojkama koje žive priču biljaka i žive u obilju biljaka. Koje brinu, a pritom ne umiru od brige, koje grle, a ne stišću.
 |
| Maja Danica Pečanić |
Njihova priča je posebna, a njihove biljke voljene stoga ne čudi da želite imati neke od njih baš kod sebe. Kod kuće. Na tom balkonu kojeg ste si željeli cijeli život. I nije idealan, ali imate ga.
One su sve svoje biljke podijelile s nama tako da ih brižno
prenijele na našu radionicu koja se održavala u predivnom showroomu dizajnerice Ane Marie
Ricov. Na mjesto gdje također biljke uspijevaju. I to one, Anine. I sada kada i nju poznajem, sigurna sam da, svojom energijom, uz neizostavnu brigu, hrani svoje prekrasne biljke.
I žive joj.
Zahvalne.
Kao i Maji i Marini.
Kao i Maji i Marini.
 |
| Maja Danica Pečanić |
Taj sam dan, za vrijeme radionice, onako naslonjena na zid, sa šalicom kave i glavom punom misli, promatrala naše polaznice i razmišljala koliko nam zapravo malo treba da smo sretne. Kako je zapravo krasno da razvijamo neke svoje talente, uživamo u onome što jesmo i otkrivamo neke nove interese.
 |
| Maja Danica Pečanić |
Bila sam fascinirana i tolikom brigom oko zelenog života koji je polagano dobivao formu i priču u njihovim terarijima i koji su odlučile stvoriti, osmisliti, udahnuti mu život i vjerovati da će i ondje bujati život koji su započele na ovoj radionici. Život je bila riječ koja se motala cijelo vrijeme u mojoj glavi i koja se mota upravo sada dok ovo pišem.
 |
| Maja Danica Pečanić |
S tolikom srećom, danas, baš sada, razmišljam što su u taj moj život ušetale djevojke poput Marine i Maje, Ane Marie. Što je u O'snovinom spomenaru naša zajednička slika.
Ali kad bolje razmislim, i ne samo naša...
Tijekom radionice sam imala priliku promatrati i što su ruke jedne nevjerojatne žene napravile za tu i na toj radionici.
Još jedne ruke.
Još jedne divne osobe.
Kušala sam i zadovoljno odobravala svaki zalogaj, susprezajući se da ju ne hvalim punih usta i na sva usta. (za riječ odmjereno se posebno vežem u zadnje vrijeme, stoga pazim, šutim i ćutim sve)
Dva su prezimena. Jedno ime. I kad izgovorim, raširim oči, vrtim glavom i oduševljena sam što je sve to sama pripremila, nimalo u stresu, nasmiješena, onako od šale...
Tamara Ganoci Frisch.
 |
| Maja Danica Pečanić |
I tako kad sve prođe. Puno nekih emocija se kasnije mota, analiziram banalno (višak vremena se to zove), tražim više, viši smisao i onda opet. Razmišljam. Otvaram i zatvaram priče. I čekam fotografije. Da se uvjerim da je sve štimalo. I da je bilo osmijeha. Da se osjeća sreća i zadovoljstvo.
I da se to stvarno zbilo.
 |
| Maja Danica Pečanić |
Stižu, prebirem tu večer uz čašu vina, i kad potpisa nema, ja znam da je to ona. Ime koje sam nekad samo čitala u žurnalima koje sam voljela pregledavati.
Maja Danica Pečanić.
Hvala na uspomeni!
Svima.
A.
