utorak, 29. travnja 2014.

Dobar dan, koliko košta trenutak?

Kad putujem najviše volim dva trenutka. Ta dva trenutka ne ovise niti o gradu, a ni o državi u kojima se nalazim. Ta su dva trenutka uvijek prisutna. Kod svakog putovanja. Baš kod svakog. 
Prvi je trenutak, svakako, kad dobivamo ključeve od hotelske sobe, ulazimo u sobu, provjeravamo što nudi, kakav je pogled i dogovaramo što i kamo idemo jesti. Iako se čini da je tu više trenutaka, osjećaj je jedan i uvijek isti - beskrajna sreća što smo konačno došli i što je pred nama neko divno provedeno vrijeme :)
Drugi trenutak uključuje jutro. Buđenje u nepoznatom, dijelić sekunde kad ne shvaćaš gdje si i spremanje za jutarnju kavu i doručak. Znaš da sve što je lijepo kratko traje, pa uzimaš to kratko i zamišljaš da traje dugo.  

I tako, s vremena na vrijeme, odlučiš nekako otputovati u potrazi za trenutkom. Ne zanima te vremenska prognoza, horoskop ili neka druga nepogoda... jednostavno tako, odeš. Mi smo u veljači otputovali po taj trenutak (ili dva, bolje reći). Ciljano. Onako, Dobar dan, mi bismo platili za dva trenutka, hvala!
I... nismo otišli daleko. Jednostavno, odlučili smo naći i neka bliža, dostupnija mjesta i stvarati nove uspomene. Napraviti od njih odlične destinacije za sjećanja do kojih možemo opet doći za sat ili dva. 
Graz nam je ovaj put raširio ruke, a mi se doslovno srušili u zagrljaj. Prvi trenutak je nadmašio naša očekivanja... I onda...

Taj hotel...
... to mjesto preko puta rijeke...
... taj erker...
... i fotelja... kako dobro paše uz ovu priču... vidi i svijeće...



Soba se polako dosađivala još jednim uzdahom zadovoljstva i iskrenim divljenjem novih gostiju, a gosti ... gosti (mi) su uživali u prvom trenutku... (pustite ih još malo!)

I onda jutro. Ne znam gdje sam, kasnim i zašto nije zvonio sat su prve misli, a potom... cerek, pogled iz kreveta prema prozoru, rijeci, lusteru... jooooooj, ovo je diiiiivno! 

... i  prva/druga, ne znam više koja misao nakon svega...
...kava...
Trenutak - drugi!


***
Sjećam se da sam za taj dan, bez problema, vrlo brzo izabrala narančasti ruž, raspuštenu kosu, šal i osmijeh... Idealan je to bio dan  za cjelodnevnu igru  moje kose i vlage u zraku.
Pa, neka... takav je dan... mislila sam šetajući sretna nakon kave u kafiću s nekim usputnim natpisom Jugoslavija...

Sve moje kave. Ili the best of. Od Zagreba do Amerike.

Naša putovanja se danas čine kao neki stari filmovi i neka prošla vremena. Usudim se reći da smo bili smjeli. Pakirali smo stvari nekoliko p...