petak, 7. prosinca 2012.

Danas putujem u mladost...

Zvuk vjetra, jablani se njišu u daljini, miriše na mir, potkrovlje bakine kuće, skripte iz kojih učim i tamo neki dim cigarete ujaka... bakin šporet, juha se kuha, baka spava, a proljeće se budi... pred vratima ispitni rokovi, u glavi nered, a na stolu crna turska kava... sjedimo uz kavu, pričamo o daiđama i amiđama, Travniku i životu... zapisat ću jednom bakine priče, rekla sam sto puta... navirujemo se obje na zvuk auta jer... možda netko nama ide... vrijeme sporo prolazi, lijepo je kod bake, kakav mir...
jutro u pola 7, čaj od bilja i ona turska kava, dido s kapom i baka s osmijehom, ja s ogromnom vrećom na leđima, punoj prekrasnih misli, oroz kukuriče, susjeda Bara obilazi štalu, magla se diže, a proviruje sunce...
"Treba li u dućan?" - kažem.

Najljepše subote i nedjelje, ne tako davno, bile su kod bake, čije priče, eto, nisam stigla napisati...

Baki, najdražoj...
... i nakon 4 godine, kao da je negdje tu...


Sve moje kave. Ili the best of. Od Zagreba do Amerike.

Naša putovanja se danas čine kao neki stari filmovi i neka prošla vremena. Usudim se reći da smo bili smjeli. Pakirali smo stvari nekoliko p...