petak, 26. listopada 2012.

Amerika

Pokušavam shvatiti zašto me fascinira ta Amerika? Ja sam više istočnjačka duša, Rusija je moje druge ime i nekako, ako me znate, nije da mi paše ta Amerika... a opet ... sve je počelo s njom, blog, sjeta, planovi, drukčiji pogled na svijet i želja za putovanjima. Ako vam se dogodi ova Amerika u glavi koja se meni dogodila, stvarno vam ju želim. Želim ju i sebi sve dok sam živa.

Ako se sjetite mog prvog posta, bio je on vezan uz New York. Zaista, mislila sam da se New York nekom drugom događa i da se meni ne može dogoditi... pa ipak dogodio se. Nakon 4 dana sam vidjela Chicago, shvatila sam da tamo želim živjeti. I onda nakon dvije godine i dva mjeseca će nam se dogoditi još dva do tri grada. Ovaj puta nećemo biti sami, imat ćemo jednog devetomjesečnog zvrka koji, već znam, isto čeka da se malo provede izvan svog kinderbeta, ulice, grada i države. A da, dva do tri grada se zovu ovim redom: San Francisco, Los Angeles i San Diego.
Kad je muž ostavio mogućnost da idemo onamo, ja sam se zapalila, kao da, u najmanju ruku idemo ne dalje od Krapine, recimo. Sjednemo i eto nas. Nepromišljena u privatnom životu kakva jesam, navaljivala sam da vidimo koliko koštaju karte, hoće li nas naš prijatelj zaista primiti i kad imamo malo slobodnog na poslu da se zaputimo onamo. Ispalo je da je sve nekako onako kako treba biti, ja sam kao cucak počela skakati oko muža da kupi, kupi, kupi kartu za avion i ... na kraju ju je kupio. Nije najjeftinija na svijetu, no, nije ni najskuplja. Dobismo dobru cijenu jer putujemo na sam Božić (sjetite nas se kad ćete otvarati poklone ujutro).
I onda... uslijedili su detalji cijelog putovanja koji su me malo obeshrabrili (samo malo )... Dakle, let od Pariza do SF-a je 11 sati. 11 sati u avionu???? OMG...
Jedanaest sati u avionu s malim djetetom? Rekla bi moja frendica: "ni luda ne bih išla..."
Potom, saznasmo da nam prijatelj ipak nije baš u samom SF-u, već sat vremena vožnje od SF-a  - ajde to još nekako mogu pregrmiti, no onda se sjetih... beba... nismo sami... nemremo ga baš vući svaki dan u San Francisco po vlakovima, metroima i sl., a da budemo samo u kući i obližnjim parkićima kod prijatelja izvan grada... nema smisla (pogotovo da samo za to letimo onih 11 SATI i trošimo novce za kartu...)
No, kako bilo da bilo, ne želim se obeshrabriti. Želim da nam ovo bude prvo u nizu putovanja s malenim i da nekako damo vjetar u leđa svim našim prijateljima koji se ne žele odvažiti na put sa svojim bebama čak ni preko najbliže granice.
Nastojat ću, poslije putovanja, biti opširna vezano uz putovanje avionom s malim djetetom i čega se treba pridržavati jer smo informacije morali skupljati na sve strane da saznamo kako i što. S druge strane, neću zaboraviti niti one koje ne zanimaju priče o bebama i sl. već neka dobra kul mjesta u gradu i kako se provesti dobro u gradovima u koje idemo. Veselim se što će moj blog opet živnuti s onim što najviše volim...

... putovanja i putovati

p.s. toliko sam u poslu i iako sam kupila vodič po SF-u drugi dan nakon što smo kupili avionsku kartu isti još stoji u vrećici neotvoren....

Sve moje kave. Ili the best of. Od Zagreba do Amerike.

Naša putovanja se danas čine kao neki stari filmovi i neka prošla vremena. Usudim se reći da smo bili smjeli. Pakirali smo stvari nekoliko p...