ponedjeljak, 28. ožujka 2011.

Off to Barcelona

U Barcelonu idem uvijek kad želim nekamo otići. Obično me kiša i loše vrijeme otjeraju iz Zagreba. Otjera me i nesanica i nemir. Otjeralo me i danas. I eto me u Barci. U mislima, naravno :)
Volim Španjolsku i način života u njoj. Volim jezik, hranu, kasne večere i siestu. Volim kad jedne godine odem onamo u muškom društvu, a druge u ženskom. A najviše volim kad dvije godine zaredom odlazim u isti grad, a čini se kao da je drukčiji i sve je nekako novo i neobično. Čak i kafić koji me oduševio je promijenio svoje ruho. Kava je ostala i dalje odlična.

Od Barce 1 mi je ostalo sljedeće: najbolji hotel na svijetu Praktik Rambla, otkriće najboljeg gela za tuširanje marke H2O, otkriće Gaudija, bespramni šoping, fenomenalne fotke, izlet do Figuerasa i vožnja po Costa Bravi, a ono što je najbitnije, sjećanje na predivno provedeno vrijeme s Njim (svi već znamo tko je on :))

Od Barce 2 mi je ostalo sljedeće: presvlačenje nekoliko puta na dan, Iradier - raj za žene, moja prva vjenčanica (mislim neće biti druge, ali ako brojimo, ovo je definitivno prva), Desigual s Roki, Tapas bar, finale Svjetskog prvenstva u nogometu, nekoliko odličnih klubova i kafića i kupanje na Barceloneti.

Od obje Barcelone mi je ostalo jedno zajedničko mjesto u Muzeju suvremene umjetnosti gdje sam prvi i drugi put uživala u ambijentu predivnog ZEN kafića. Naime, postoji jedna mala tajna vezana za kafić, a to je da svakih nekoliko mjeseci on mijenja svoje ruho, odnosno, svaki ga put netko drugi dizajnira. Iako sam prošle godine očekivala da ću naći kafić koji sam i ostavila godinu prije, dočekalo me iznenađenje. Ugodno. Lijepo. Smirujuće. Kava je bila odlična.Vani je bilo oko 35 stupnjeva. I tako malo mi je trebalo da budem sretna. Kao i sada kada u mislim pijem kavu na istom mjestu s onim kojeg volim :)

subota, 12. ožujka 2011.

Prije "upotrebe" kave u Moskvi pažljivo pročitati ovaj blog. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog blogera :)

Jedino u gradu kao što je Moskva ne prolazi ona rečenica... da mi je jednom doći u Moskvu pa makar samo popiti kavu... Zašto? 
Zato što je kava u Moskvi očajna. Eto, rekla sam!
Moskva ima sve što želite, što niste niti znali da želite, ali kavu... nažalost, nema dobru. Obzirom da sam zaljubljena u Moskvu, opraštam joj :) jednom kad odete onamo, znat ćete o čemu pričam!
No, sve ove godine i vrijeme provedeno u Moskvi, naučilo me je kakvu kavu želim piti u Moskvi (ukoliko se odlučim popiti) i gdje ju popiti.
Krenimo redom. Kako sam u Moskvu došla još za vrijeme studentskih dana, oboružana nevjerojatnom tolerancijom pijenja 5-6 kava na dan, a da mi se ne zavrti u glavi ili ruke počnu tresti, i k tome sam još mogla "stresti" kutiju-dvije cigareta (bez večernjeg izlaska), mislila sam da ću nastaviti s istim ritualima. Čak, štovište, oduvijek sam se veselila da ću jednom doći u Moskvu te u nekom kafiću punom mladih intelektualca piti svoju kavicu i imati svoje Eve cigarete, dugačke, tanke i vrlo damske te raspravljati na tečnom ruskom o gogoljevskom smijehu kroz suze. Recimo da sam nakon tog posjeta Rusiji (ujedno i prvog) prestala piti toliko kava i rekla bih, zauvijek, prestala i pušiti (ne znači da ćete i vi isto to doživjeti, tako da, molim, ne uplaćujte putovanje u Moskvu s namjerom da ćete se ostaviti pušenja :) U Moskvi sam spoznala što je to zapravo fini crni ruski čaj i toga se većinom držala. No, kako se stalno vraćam u predivnu Moskvu, bilo je neminovno kad ću početi tražiti alternative finom čaju.
Jedne godine sam nabasala na Кофе Хауз (Kofje Hauz) - lanac kafića, pomalo nalik na Starbucks, s ponudom svih mogućih veličina kave, doručaka i slastica koje izgledaju slasno! Kava je koštala cca 119 rubalja (točnije kava s mlijekom) što je oko dvadesetak kuna. Nada je bila pregolema, no okus je bio očajan. Svake godine se otvarao još po jedan lanac. Iduće godine sam dala priliku lancu naziva  Шоколадницa. Još gore...slastice su i dalje, jako, jako fine. Kava i dalje, 20-30 kuna. Okus neopisiv. Doslovno! Kako sam prestala pamtiti nazive svih mogućih loših mjesta i odlučila se s godinama okrenuti nekim novim mjestima koja možda, ipak, imaju nekog entuzijasta koji želi poslužiti, napraviti dobru kavu vrijeme je da zapravo spomenem svega dva mjesta gdje ja pijem kavu.
Коффеин (Koffein) je jedini lanac kafića gdje su konobari ljubazni, znaju čak i engleski i imaju svoju vrlo finu mješavinu kave. Prvi put sam bila baš ove godine i nekako sam sigurna da je tek odedavno ušao u Rusiju. Njihova priča je vrlo simpatična, interijer ugodan, imaju nekoliko CD-a i nisu na repeatu, a slastice i jela sami rade. Ove smo se godine muž i ja dosta stvari dogovorili upravo u Koffeinu. Mjesto je to gdje možete raditi, odmarati, napraviti scenu ili jednostavno popiti kavu. I da, dogovor s mužem je bio poslovne prirode :), rasprave su uvijek uz kućni fildžan kafe! Come on!!!!
Nadalje...GUM je inače robna kuća, vrlo luksuzna na samom Crvenom trgu. U njemu se nalaze dizajnerski dućani i sve je jaaako skupo samo zato jer je u srcu Moskve. Bilo je godina kad čak niti turistički nisam ulazila tamo. Ma, zašto bih? U Moskvu ne dolazite u šoping i ulaskom unutra gubite samo vrijeme...osim... ako ne bježite i ne želite odmoriti od posla koji vas je i doveo u Moskvu. E pa... hvala i poslu i bježanju i svemu jer se unutra nalazi jedan krasan Illy kafić s malom terasom s koje imate pogled na cijeli trgovački centar. Sjećam se da je kava stigla, a ja...kao u nekom transu. Ako tada nisam napisala odu kavi...
...još ja, onako sva važna, noga preko noge, pijem kavicu, jedno 7 kg manje ...
Teško je možda zamisliti, no u gradu koji volim, našla sam svoje najdraže mjesto. Nije najidealnije, nije najintimnije, ali je moje (može biti i vaše :) i ima dobru kavu!
Svake godine "bježim" u Illy u GUM-u. Postalo je tradicija. Čak bih voljela da me već i konobari znaju... da bude, onako, domaće, "s malo više mlijeka, molim" domaće :))