srijeda, 9. veljače 2011.

Moskva tek 1.dio, a bit će ih još :)

U životu sam htjela samo jedno. Otići u Moskvu. Stati na Crveni trg i možda nešto prozboriti. Možda i ne. Ali stati je bilo jako važno. Rusija je uvijek bila nekako daleko i san je bio gotovo nedostižan. Zapravo, to ga je činilo još više privlačnim. Moskva i ja, ja u Moskvi. 
U Moskvu sam prvi put otišla za vrijeme studentskih dana 2003. godine i to nakon Petrograda. Doći u Moskvu prvi put nakon što prije vidiš Petrograd, nije pametno, pogotovo ako ste imali san o Moskvi. Došla sam noćnim vlakom, u 6 ujutro i imala 200 dolara u džepu. Toliko je ostalo od Pitera. 
Smjestili su nas u neki studentski dom, dobrih dva sata od centra u očajne sobe s još gorim kupaonicama. Pravila sam se da me to sve skupa ne dira jer je jedino bitno to što sam u Moskvi. Već istog dana sam s kolegicama s faksa odlučila otići na Crveni trg. Kad smo se približavale i skoro i došle na Trg ja sam zamolila da me vode do sredine Trga i okrenu me prema već poznatoj i vrlo prepoznatljivoj Crkvi dok ću ja cijelo vrijeme žmiriti. San je bio dostižan na nekih 3 min i ja sam ga htjela doživjeti u punoj snazi.
Još dok smo hodale po Trgu, ja zatvorenih očiju, kolegice otvorenih primjetila sam da nitko nije prozborio niti riječi...Uzbuđenje, radost, čuđenje, nije se moglo dokučiti... Otvorih i ja konačno oči i u nevjerici kažem: "Ma, nije to, to!" Nakon 10 minuta uvjeravanja, shvatih da je ispred mene moj san, ja stojim na Crvenom trgu kako sam oduvijek sanjala i gledam u svoju najdražu građevinu na cijelom svijetu koja...
... koja se restaurira i sva je pod skelama. Ne vidim šarene kupolice i ne vidim sve te boje. Ne vidim razglednicu koju želim vidjeti... Naravno da pomislih da se to samo meni može dogoditi....
Pitam ih još jednom, jesu li sigurne, a i one onako nesigurno kažu da jesu. Zbilja sam pomislila da je greška.
Ja, nalazim se na Crvenom trgu, s 192 dolara, imam 36 slika za ispucati na fotiću i jedna od njih će biti Hram Vasilija Blaženova sa skelama... mora da sanjam neki loš san!
Gledajući u svoj san, odlučih da ću se vratiti na isti taj Trg i vidjeti Hram u punoj ljepoti. Vratih se 2008. prvi put i još četiri - pet puta kasnije... a 2011., točnije 2.1.2011. taj je Hram izgledao konačno onako kako i treba... sa šarenim kupolicama koje su provirivale pod snijegom. Moskva zimi je definitvno nešto što morate vidjeti, no samo ako ste bili tamo i ljeti ;)

Za sljedeći put pripremite jednu dobru kavicu dok čitate o Moskvi jer će vam trebati. Moskva ima zbilja sve, ali dobru kavu, teško da ćete naći...

...osim... ako vam ne otkrijem uskoro :)